TKO JE PROGLASIO SMRT PRIRODNOM? GLAVNI UREDNIK IMPERIJA TRAŽI ODGOVORE: SLUČAJ KRISTIANA OTVARA OZBILJNA PITANJA O NADZORU, VJEŠTACIMA, OBDUKCIJAMA I ODGOVORNOSTI ZDRAVSTVENOG SUSTAVA. JESMO LI SVI ŽRTVE ???
Glavni urednik Imperij.com Toni Eterović ujedno i vlasnik pet pobjednih pravomoćnih presuda kojima će ovih dana razoružati javnost i to protiv države, crkve i bankarskih zadruga, te kleveta. Otkrio je mega afere kroz svoje i druge medije a detaljno će javnosti predstaviti sve u ponedjeljak. Istupa sa šokantnim stvarima za javnost, no ubojstvo Kristijana Periša ga je kako kaže dotuklo.
“Zgrožen sam. Ne mogu prihvatiti da se nakon ovakve tragedije Kristiana javnosti ne pruže jasni odgovori. Tko je konstatirao smrt, na temelju čega je zaključeno da je bila prirodna i zašto se odgovornost svih uključenih ne utvrđuje javno i transparentno? Dakle, smrt može proglasiti u bolnici liječnik koji zatkne umrlu osobu ali tada slijedi, mrtvozornik pa patolog…”
“Samo patolog vještak može izdati nalog da je smrt nastupila prirodno i nema dvije obdukcije. Sve je trajalo tri tjedna od nastupanja smrti. Sve se moralo vidjeti odmah, patolog je uradio propust umjesto odmah alarmirao DORH i policiju. Patolog samo što vidi tijelo u prvih pola sata vremena jasno vidi sa čime ima posla. Vlada laž da to traje tjednima. Zašto se krije tko je obducirao i neka javnosti dobije odgovore!”
Smrt mladog Kristiana ne smije ostati bez odgovora, svi sumnjamo u mnogo veća prikrivanja.
Posebno je važno utvrditi tko je pregledao tijelo, tko je utvrdio uzrok smrti i na temelju kojih nalaza. Ovo nije samo pitanje jednog mladog čovjeka. Ovo je potres sustava. Ovo je pitanje povjerenja u sustav koji bi morao štititi ljudski život i dostojanstvo čak i onda kada se osoba nalazi u psihičkoj krizi, bespomoćna i bez mogućnosti da sama obrani svoja prava.
Tri dana ne mogu se odmaknuti od ove tragedije. Osobno sam potresen i ogorčen. Ne želim prihvatiti da ovakvi slučajevi postanu još jedna vijest koja će nakon nekoliko dana nestati iz javnosti. Opravdano sumnjam da se na čestoj bazi odvijaju ovakve grozote i ljudi i površno su pregledani i ukopani.
Pišu da se ove stvari događaju u domovima, bolnicama i zatvorima i to sve bude “prirodna smrt”. Ne optužujem sve no imam pravo na strah sa javnosti nakon ove grozote koju su “crvi napokon” otkrili i treba im dići spomenik jer bez njih i Dušana Miljuša, Jutarnjeg, pa Indexa, Telegrama, Dnevnika mi ne bi znali ništa. (da nekog ne uvrijedim). Kako je moguće da policija i tužitelj DORHA nije doznao te dane, jeli je zaista bolnica uz patologa to tako dobro skrivala? Pa to je zločin nad zločinima
Ministrica, patolog, načelnik policijske uprave, očevici trebaju dati ostavke i odgovore.
Posebno zahtijevamo odgovor na pitanje tko je i na temelju kojih dokaza zaključio da je riječ o prirodnoj smrti. U postupcima utvrđivanja smrti i njezina uzroka medicinska struka ima iznimno veliku odgovornost. Međutim, nijedna profesija ne smije biti izvan stručnog nadzora, neovisne provjere i zakonske odgovornosti.
Nakon mnogo razgovora i dopisa koje čuvam pod diskrecijom ljudi ne vjeruju više u sustav. Ministrica zdravstva također mora dati ostavku. Pročitao sam preko 700 jezivih komentara u pet dana i jasno je da javnost tvrdi da je toga jako mnogo i da ne vjeruju vještacima sa opravdanjem. Javnost ne vjeruje ni Mrsiću ni ministrici ni nikome.
Patološki i sudskomedicinski nalazi mogu odlučujuće utjecati na policijske istrage, sudske postupke i pravo obitelji na istinu. Upravo zato moraju biti precizni, obrazloženi i provjerljivi. Tko jamči da određeni patolog neće ubojstvo proglasiti zastojem srca i dati odobrenje za pokop.
Ne tvrdim da su svi patolozi ili psihijatri nepouzdani. Ali sada imamo pravo sumnjati u sve patologe i psihijatre sudske vještake, zahtijevati neovisna vještačenja, dodatne stručnjake i provjeru svakog nalaza koji izaziva opravdanu sumnju. Zašto bi nakon ovoga više ikada vjerovao ijednom vještaku da nije plaćen ili nagovoren da tumači smrt kako on želi i tko je njegov nadzornik?
Osnovni tragovi nasilja vide se u prvoj obdukciji.
U slučaju Kristiana, tvrdnja da su prijelomi prsnog koša mogli nastati tijekom oživljavanja zahtijeva precizno stručno objašnjenje. Patolog ne bi smio ostaviti javnost na razini pretpostavki, nego jasno navesti što je utvrđeno, što se može povezati s postupcima reanimacije, a što zahtijeva dodatnu analizu. Ako su tehničari školovani da lome prsa tada ne znaju reanimirati i ubijaju a ne spašavaju.
Osnovni tragovi mogućeg nasilja, poput prijeloma, ozljeda i podljeva, mogu se utvrđivati već tijekom prve obdukcije. Toksikološke analize zahtijevaju dodatnu obradu, ali javnost ima pravo dobiti jasno objašnjenje zašto se na njihove rezultate čeka i jesu li svi potrebni uzorci pravodobno analizirani. Sve tri vrste injekcija koje je dobio kako su djelovale, što je bilo sa jastukom?
Ako su postojali važni nalazi, postavlja se pitanje jesu li pravodobno i potpuno dostavljeni nadležnom državnom odvjetništvu. Ako nisu, odgovornost mora biti utvrđena. Ako jesu, institucije moraju objasniti zašto javnost nije dobila jasne odgovore. Ovo više nije pitanje Periša nego svi smo mi Periš?!
Ne možemo prihvatiti površnost, nejasne formulacije i prebacivanje odgovornosti. Sumnja u kvalitetu vještačenja mora se provjeriti neovisnom stručnom analizom. Velika buka i uhićenja su se izvela nakon zastrašujućih snimki no što je bilo nakon snimki. Gdje je patolog, krim policija i DORH? Tko ih je zaustavio?
A posebnu zahvalnost dugujemo novinarima koje neki olako nazivaju „crvima“. Upravo su novinari, svojim istraživanjem i upornošću, otvorili pitanja o razmjerima kaosa u zdravstvu koja se predugo nisu čula.
Istina ne smije ovisiti o tome kome odgovara. Obdukcija, toksikologija i institucije moraju služiti činjenicama, a ne šutnji. Često su mediji olako optuživali i igrali se progona u raznim drugima slučajevima no u najozbiljnijim potrebama ne vidimo da se jasno prozivaju ljudi koji moraju znati gdje su bili taj dan. Osim ravnteljice bolnice i svih suučesnika u zločinu nije gotovo.
Redakcija je zatrpana svjedočanstvima pacijenata
Nakon što smo počeli javno govoriti o problemima u zdravstvenom sustavu, našoj redakciji stižu brojna pisma, dopisi i svjedočanstva građana. I slobodno nam pišite na email imperijkanal@gmail.com pod punom diskrecijom.
Ljudi nam opisuju svoja iskustva iz splitskih, osječkih, zagrebačkih i drugih bolnica. Šalju dokumentaciju, nalaze, fotografije ozljeda i opisuju situacije za koje smatraju da zahtijevaju neovisnu provjeru. Također sve zna i Pučko pravobraniteljstvo koje je zatrpano prijavama.
Spominju se poniženja, nedostatak komunikacije, neorganizirani prijemi, izostanak nadzora i osjećaj da su pacijenti prepušteni sami sebi. Od 01.12. počinjemo aktivno se nas 15 baviti svim slučajevima.
Ne možemo svako svjedočanstvo unaprijed proglasiti dokazanom nepravilnošću. Ali ne možemo ni okrenuti glavu od ljudi koji nam se obraćaju tražeći pomoć. Pripremamo sa njima dodatne obrade i objave te NEPRAVDE pretvarati u pravde.
Prema dosadašnjoj evidenciji naše redakcije, na jedno pozitivno iskustvo dolazi čak 77 izrazito negativnih prijava i svjedočanstava. To je podatak iz našeg zaprimljenog uzorka, a ne statistička slika svih hrvatskih bolnica. Ipak, takav omjer zahtijeva ozbiljnu pozornost.
Zdravstvo je u kaosu u cijeloj Hrvatskoj.
Zdravstveni sustav ne može se braniti samo priopćenjima i obećanjima. Pacijenti ne smiju biti statistika, medicinske sestre ne smiju biti potrošna radna snaga, a liječnici ne smiju raditi u sustavu u kojem nedostaju organizacija, nadzor i osnovni uvjeti za kvalitetnu skrb.
Imamo ljude koji rade od jutra do sutra, medicinske sestre i tehničare koji su preopterećeni, hitne službe koje se bore s nedostatkom kadra i pacijente koji nerijetko čekaju pomoć u uvjetima nedostojnima čovjeka.
Neprihvatljivo je da se od zdravstvenih djelatnika očekuje nadljudski napor, dok se odgovornost za organizaciju sustava prečesto razvodnjava između uprava, ministarstva i drugih institucija.
Zato smatram da ministrica zdravstva mora preuzeti punu odgovornost. Ako ne može osigurati ozbiljan nadzor, transparentnost i promjene, njezina ostavka postaje legitimno pitanje javnog interesa. Pacijenti svi mi smo nezadovoljni.
Nećemo šutjeti o svjedočanstvima, progonima i nepravdama.
Kao glavni urednik, iza sebe imam više od pet pravomoćnih sudskih presuda u predmetima u kojima sam sudjelovao. To je razlog više da inzistiram na dokumentima, dokazima i odgovornosti, a ne na neprovjerenim optužbama.
U redakciji pripremamo posebne biltene u kojima ćemo, zajedno s novinarima, obrađivati svjedočanstva pacijenata, nepravilnosti u zdravstvenim ustanovama i probleme koji zahtijevaju institucionalnu i međunarodnu reakciju. Međunarodna će se sigurno probuditi jer sam već kontaktirao ljude.
Ne želimo napadati liječnike koji pošteno i predano rade svoj posao. Želimo zaštititi i njih i pacijente od sustava koji ne pruža dovoljno podrške, nadzora i odgovornosti.
Nakon brojnih zaprimljenih svjedočanstava izgubio sam povjerenje u automatsko prihvaćanje pojedinih stručnih zaključaka. To ne znači da odbacujem cijele medicinske struke. Znači da tražim neovisnost, provjerljivost i pravo na drugo stručno mišljenje.
Kao žrtva zlostavljanja nadopuniti ću sliku potpunom galerijom što će ujediniti brojne normalne građane dokazima da nitko nema prava ovo doživjeti što je Kristian i mnogi drugi. Da krenemo europski suzbijati štetu na većoj razini.
Hrvatska treba neovisni nadzor nad smrtnim slučajevima.
Posebno zabrinjava pitanje koliko građani mogu vjerovati postupcima u kojima se utvrđuje uzrok smrti, osobito kada postoje sumnje na nasilje, zanemarivanje ili propuste u zdravstvenoj skrbi.
Potrebno je razmotriti snažniji sustav neovisnog sudskomedicinskog nadzora, mogućnost dodatnih vještačenja i veću transparentnost postupanja u slučajevima spornih smrti.
Ne smije postojati situacija u kojoj obitelj mora godinama tražiti odgovore, dok se odgovornost prebacuje s jedne institucije na drugu.
Svaka sumnjiva smrt mora biti ispitana. Svaka ozljeda mora biti evidentirana. Svaki nalaz mora imati stručno obrazloženje. Svaka institucija mora odgovarati za svoje postupanje.
Ne tražimo privilegije. Tražimo istinu.
Ne želim živjeti u društvu u kojem obitelj nakon smrti mladog čovjeka mora moliti za odgovore. Ne želim da pacijenti strahuju od bolnice. Ne želim da medicinske sestre i tehničari budu poniženi, potplaćeni i iscrpljeni. Ne želim da se ozbiljne prijave izgube u ladicama.
Ovo nije rat protiv liječnika. Ovo je zahtjev za odgovornim zdravstvom.
Kristian zaslužuje istinu. Njegova obitelj zaslužuje odgovore. A građani Hrvatske zaslužuju zdravstveni sustav kojem mogu vjerovati.
Pripremio Toni Eterović
