Molimo vas do kraja pročitajte članak jer postoje dvije verzije. U prvoj je branitelj Budovac a u drugoj Tomislav Marčinko iz Novog sada koji je cijeli život u Hrvatskoj. Obratio se branitelj Mišo Budovac o prikupljenima dokumentima srpske zajednice mladih: “𝐒𝐏𝐄𝐍𝐒” 𝐋𝐎𝐆𝐎𝐑 𝐈𝐋𝐈 𝐒𝐀𝐁𝐈𝐑𝐍𝐈 / 𝐏𝐑𝐈𝐇𝐕𝐀𝐓𝐍𝐈 𝐂𝐄𝐍𝐓𝐀𝐑!
Zašto negiraju postojanje “logora u dvorani SPENS”, a koji je evidentno i nesporno postojao?
Nije problem oprostiti, naprotiv! To je Božji zahtjev da oprostimo onima koji su nas provrijedili ili o nas se ogriješili, međutim prije nego li nekome oprostiš možda bi taj trebao zatražiti oprost! Možda bi se taj trebao pokajati za učinjeno! I samo priznati i prihvatiti činjenicu postojanja logora u Srbiji.
U ovom trenutku ništa drugo žrtve ne traže….. uz to bilo bi solidarno i ljudski ispričati se! izraziti žaljenje ili slično, e to je upravo ono što nedostaje Srbiji i srbima!! nedostaje im dostojanstvo da prihvate pogrešku, grijeh o postojanju logora u Srbiji, zločin okupacije hrvatskog teritorija, progona Hrvata, paljenje, silovanje, ubijanje i sl.
Budovac ističe da Jozinovića ne treba osuđivati, oglasio nam se i Hrvat Tomislav Marčinko koji osporava “mučilište” i logor
U privitku je link srpske zajednice mladih koja opisuje gdje su u vremenu 1991. – 1992. na području Srbije bili logori, pa tako između ostaloga navode, kao mjesta logora:
-Sremska Mitrovica,
-Stajićevo,
-Begejci,
-Beograd,
-Niš,
Pa još spominju i Novi sad (Spens), Sombor i dr.
Kada sagledamo definiciju logora, dođemo do zaključka da je; Logor, prostor u kojeg nekoga prisilno dovodiš, zadržavaš i ograničavaš mu slobodu kretanja, (a to su zasigurno gore navedeni logori), nasuprot tome; prihvatni ili sabirni centar je prostor gdje građanin slobodno dolazi i slobodno odlazi iz tog prostora ili objekta! Dobrovoljno svojom voljom s ciljem ostvarenja ili ispunjenja svog prava ili zahtjeva.
Ako sagledamo navedeno, nema sumnje da je opisom dvorana SPENS u Novom Sadu bila jedan oblik logora, koji je bio namijenjen Hrvatima i dr. nesrbima (civilima i vojnim osobama, prisilno odvedenim iz Vukovara nakon okupacije grada), nema sumnje da je tamo vršena trijaža i da se u slučaju kad su pronašli branitelje medju njima, slijedio niz zlostavljanja pa čak i smrti za neke od njih. To je istina ili realnost tog vremena i tog događaja.
Odluka Tonija Cetinskog je razumljiva, on je ostvaren čovjek, financijski osiguran, i u njegovoj obitelji nema sumnje žive domoljubne i empatijski osjećaji za svakom žrtvom u DR. Odluka JJ, on je mlad čovjek, željan slave, promocije i sl., rođen je u novom vremenu, i ne treba ga osuđivati zbog takve odluke!
p-content/uploads/2020/09/Rat-u-Srbiji_YIHR_web.pdf
Tomislav Marčinko tvrdi: Nikakav konc logor nije bio, ja sam živio tamo
Na zidu estradnog managera Ivice Bubala, javio se uredniku Toniju Eteroviću legendarni novinar i poduzetnik Tomislav Marčinko. Marčinko je hrvatski novinar, urednik i sportski djelatnik, javnosti najpoznatiji po dugogodišnjim visokim angažmanima na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT) i u nogometnom klubu GNK Dinamo Zagreb. Također slovi za prijatelja pokojnog prvog predsjednika Franje Tuđmana. “Do 03. mjeseca 1991. godine živio sam sto metara od tog SPENS-a ! I poslije pada Vukovara tu i u druge sportske dvorane po Vojvodini smješteni su stradalnici iz Vukovara! Bili tu nekoliko tjedana i svi otišli gdje je tko želio i mogao otići ! Nikakvog konc-logora nije bilo!” – zaključuje Marčinko šokiran tiradama koje iznova zazivaju mržnju među narodima.
Zar smo zaista došli do situacije da se narode ne izmiruje nego širi mržnja? Dokle više? Zašto? Vrši se i pritisak na Jakova Jozinovića da odustane. U komentarima se spominje i Jelena Rozga da je tamo pjevala ali i sam Cetinski tri puta. Do kada ćemo kroz vjeru širiti mržnju?
Pripremio Toni Eterović, foto Imperij.com
