Ponekad se najljepše zavući u neku od riznica povijesti, učiti, promatrati, razgledavati, upijati, diviti se. Još kad su te riznice osmišljene zanimljivo i interaktivno ili su samo dio neke od veličanstvenih povijesnih lokacija, imate razlog da nečime budete oduševljeni. To nam se dogodilo kada su u pitanju ovi muzeji i zato mislimo da ih trebate posjetiti barem jednom u životu.
TVRDALJ PETRA HEKTOROVIĆA, STARI GRAD, HVAR
U obnovljenoj zgradi prekrasne Palače šećerane, zaštićenom riječkom kulturnom dobru, prije koji tjedan otvoren je novi prostor Muzeja grada Rijeke. Time je Rijeka dobila raskošan interijer kojem se vrijedi diviti, a uz to ovdje se sada predstavljaju važne teme iz riječke povijesti, poput prvog torpeda na svijetu, Mornaričke akademije, Rijeke kao iseljeničke luke, 2. svjetskog rata i poratne obnove, povijest gradskog kazališta, riječke nebodere, glazbu, riječki rock, povijest velikih riječkih kompanija – Tvornice papira, Tvornice duhana… Postav obuhvaća bogatu povijest Rijeke od 18. do 21. stoljeća, od trenutka kada je grad postao slobodna kraljevska luka 1719. godine, što mu je donijelo priliku za dotad neviđen razvoj. Proteže se u više od 30 prostorija na dva kata Palače šećerane i vrijedi temeljito pregledati.
TVRDALJ PETRA HEKTOROVIĆA, STARI GRAD, HVAR
Vjerojatno ne postoji trenutak u kojem vas može izbjeći ljetna fotografija Hvara, a da na njoj nije ovaj spomenik kulture. Tvrdalj Petra Hektorovića s ribnjakom i golubinjakom nad njim, najpoznatija je građevina Staroga Grada. Kažu kako ga je renesansni pjesnik gradio cijelog svog dugog života i bio mu je jednako značajan kao i književno djelo. U njemu je ostvario ideju mikrokozmosa – malog, zatvorenog svijeta u kojem prostor za život imaju sva božja bića – ribe, ptice, biljke i ljudi. Ribnjak je okružen trijemom u kojem slobodno žive ribe, tu je i mala kula nad njim s kamenim gnijezdima za golubove i rupama za vrapce, zatim perivoj s biljem koje su mu slali njegovi prijatelji dubrovački pjesnici. Tijekom ljetnih mjeseci divan je za šetnju i nezaobilazna stanica.
ARHEOLOŠKI MUZEJ NARONA, VID
Sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, na lokalitetu Plečašove stale, pored Vida, provedena su arheološka istraživanja koja su otkrila senzacionalne ostatke rimskog hrama Augusteuma i 17 mramornih skulptura različitih veličina. Kamen temeljac za budući muzej položen je 2004., a nakon iznimno složenih građevinskih radova otvoren je 2007., kao prvi muzej u Hrvatskoj izgrađen in situ. Drugim riječima muzej je izgrađen na ostacima hrama posvećenog prvom rimskom caru Augustu u 1.st. pr.Kr. i služi kao jedinstvena prilika za doživjeti antiku izbliza s područja s kojih zapravo i potječe. Na samom jugu Hrvatske.
ARBORETUM TRSTENO
Možda nije klasični muzej u Hrvatskoj, ali je najstariji spomenik vrtnoj arhitekturi koji vrijedi posjetiti u ljetnim mjesecima. Trsteno je maleno primorsko mjesto udaljeno 19 km sjeverozapadno od Dubrovnika poznato po svojoj povijesti, prirodnoj ljepoti i 500 godina starim spomenicima prirode – gigantskim azijskim platanima. U mjestu se nalazi Arboretum, osnovan 1948. godine na prostoru renesansnoga ljetnikovca s vrtom, na imanju koje se od kraja 14. stoljeća nalazilo u vlasništvu dubrovačke plemićke obitelji Gučetić-Gozze. Godine 1949. zakonom je zaštićen kao spomenik prirode. Prostire se na površini od približno 25 hektara i na tom prostoru objedinjuje nekoliko cjelina: renesansi park s ljetnikovcem, neoromanički park s kraja 19. i početka 20. stoljeća, stari maslinik i prirodu vegetaciju šume i makije s priobalnim stijenama. U okviru kompleksa arboretuma, osim ljetnikovca nalaze se i kapela svetog Jeronima iz 17. stoljeća, stara mlinica za masline, akvadukt iz 15. stoljeća i barokna fontana s rimskim bogom Neptunom i nimfama, sagrađena 1736. godine. S bogatim biljnim fondom koji čini 465 uzgojenih i 510 samoniklih vrsta, Arboretum Trsteno predstavlja pravu malu zelenu oazu koju morate doživjeti.
KAŠTEL MOROSINI – GRIMANI, SVETVINČENAT
Najprepoznatljiviji dio istarskog gradića Svetvinčenta je kameni kaštel Morosini-Grimani. Ujedno je i najsačuvaniji na poluotoku te najveća svetvinčenatska građevina koja je već stoljećima simbol mjesta i odredište, nekad davno, vojnika, gostiju vlastele, putopisaca i trgovaca, a danas znatiželjnih prolaznika i turista. Prva tvrđava sagrađena je još početkom 13 st., no burne godine ratovanja su za posljedice imale često uništavanje, pa zatim obnavljanje i promjenu izgleda kaštela, a osim izgleda mijenjali su se i vlasnici posjeda. Sadašnji oblik kaštel dobiva 1589. godine i jedna je od ponajljepših mletačkih gradnji tog vremena u Istri. Početak 2020. godine dočekao je potpuno obnovljen te je danas multimedijalni muzej. U samom prizemlju možete pronaći selekciju najboljih lokalnih proizvoda i odgovarajuću galeriju, a u središnjem dijelu palače, multimedijalnu izložbu – zasigurno najatraktivniji dio kaštela, koja se temelji na sagledavanju i interpretaciji ključnih povijesnih događaja u arhitektonskom i društvenom razvoju Kaštela, odnosno Svetvinčenta. Sljedeći kat je u funkciji prostorije za održavanje vjenčanja i konferencija a na samom vrhu nalazi se Kapetanova soba iz koje se pruža zavidan pogled koji seže sve do mora. Za sve ljubitelje vatrenog oružja, kroz cijelu palaču može se vidjeti povijesna zbirka starog oružja (14. do 19. st.) “Ferlin“, u kojoj se posebice ističe bombarda, preteča topa iz 15. stoljeća, upravo iz Svetvinčenta.
MEŠTROVIĆEVI MUZEJI
Muzeji Ivana Meštrovića posvećeni su očuvanju, istraživanju i promicanju djela i života velikog Meštrovića. Jedan od najistaknutijih hrvatskih umjetnika prve polovice 20. stoljeća, djelovao je kao kipar, slikar, arhitekt i pisac. Svojom Darovnicom iz 1952. godine poklanja brojna remek-djela, impresivnu arhitekturu i oplemenjene prostore koji slove kao jedni od najljepših muzejskih prostora u Hrvatskoj. Sastavni dijelovi Meštrovićevih muzeja nalaze se u njegovom domu i atelijeru u Zagrebu, obiteljskoj vili i obnovljenom renesansnom kaštilcu u Splitu te u Otavicama, rodnom kraju njegove obitelji. Također, crkva Presvetog Otkupitelja posljednje je počivalište velikog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića, kao i najbližih članova njegove obitelji. Za njezinu izgradnju (1926.-1930.) odabrao je Paraćevu glavicu, brežuljak na sjeverozapadnome dijelu Petrova polja koji pripada selu Ružić, a udaljen je samo desetak minuta hoda od kuće obitelji Meštrović u Otavicama.
EKOMUZEJ BATANA, ROVINJ
Ekomuzej Batana prvi je muzej ovakve vrste, ne samo u Istri, već i u Hrvatskoj. Ovaj ekomuzej posvećen je istoimenoj ribarskoj brodici te lokalnoj zajednici koja ju je prepoznala kao svoj simbol baštine. Batana je najrasprostranjenije tradicionalno plovilo u Rovinju i ona zrcali kontinuitet lokalne pomorske i ribarske zajednice. Nekoliko je sastavnih dijelova ove priče; Kuća o batani, lokalnog naziva muòstra, središnji je interpretacijski i dokumentacijski centar sa stalnom izložbom; Spacio Matika, lokalnog naziva spàcio, mjesto je kušanja, mirisanja, slušanja i pjevanja lokalne maritimne baštine; Mali škver, lokalnog naziva peîcio squèro, mjesto je slavljenja nematerijalne baštine gradnje batane; Rovinjska regata tradicijskih drvenih brodica s oglavnim i latinskim jedrom ili jednostavno Regata, glavna je rovinjska fešta brodica, mora i mornara; Batanini puti: od Malog mola do Spacia Matika i rovinjskom rivom, dva su tematska puta – prvi morem u pratnji barkarijola, a drugi je šetnja rivom, kojom posjetitelji upoznaju i doživljavaju Rovinj iz “batanine perspektive”.
APOKSIOMEN, MALI LOŠINJ
Ova arhitektonska muzejska senzacija u cijelosti je posvećena samo jednoj skulpturi, 2.000 godina starom kipu pronađenom na dnu Jadranskog mora. Antički kip, kraj otočića Vele Orjule i na dubini od oko 45 metara, 1996. je pronašao i fotografirao belgijski turist. Stručnjaci i roniocisu ga izronili tri godine kasnije nakon čega je slijedio dugotrajan proces desalinizacije, istraživanja i restauracije. Nakon toga je Apoksiomen više puta izlagan u svjetskim te hrvatskim muzejima i galerijama (Pariz, Los Angeles, London, Firenca, Ljubljana, Zagreb, Split, Rijeka, Zadar, Osijek). Danas je stalni dom Apoksiomena smješten u Palači Kvarner, kući u nizu koja oblikuje Lošinjsku rivu i gradsko pročelje, a tijekom svoje je povijesti doživjela niz prenamjena, rekonstrukcija i razgradnji. Ovo iznimno zanimljivo mjesto suvremena je prezentacija antičkog, a uspješno korespondira i s izvornim, antičkim shvaćanjem muzeja kao mjesta kontemplacije, učenja i razmjene znanja.
KUĆA ZA BRODICE, NP BRIJUNI
Na samome ulasku u velikobrijunsku luku čeka vas neobična građevina – Kuća za brodice. Dao ju je izgraditi Paul Kupelwieser, austrijski industrijalac i tadašnji vlasnik otočja, 1902. godine i danas je jedina u potpunosti sačuvana secesijska građevina na otoku. U kući je od 1906. do 1938. godine živio otočni liječnik dr. Otto Lenz prema kojemu je ova kućica nazivana “La casa del Dottore” (Doktorova kuća). Prije koju godinu, u Kući za brodice otvoren je interpretacijsko-edukacijski centar Nacionalnoga parka Brijuni u kojem posjetitelji mogu istražiti stalni postav. Ovaj novi postav prezentiran je na inovativan i interaktivan način te u njemu posjetitelji mogu samostalno otkrivati, učiti i saznati brojne informacija o kulturno-povijesnoj i prirodnoj baštini otočja. Na samome ulazu upoznat ćete liječnika Lenza koji je u kući živio i radio te je sa svojom obitelji proveo više od 30 godina, stoga ćete u uvodnome dijelu izložbe saznati sve o njihovom životu na otoku, kao i o brojnim poznatim posjetiteljima koji su ovdje boravili početkom 20. stoljeća. Unutar edukacijsko-interpretacijskoga centra postavljena je interaktivna stalna izložba podijeljena u šest tematskih cjelina: Brijunski vremeplov, Brijunski arhipelag, Kopneni svijet, Podmorje, Ugroze i Svijest.
MUZEJ VUČEDOLSKE KULTURE, VUKOVAR
Muzej vučedolske kulture osnovan je 2013. godine kao nacionalni muzej, i to zbog značaja Vučedola kao arheološkog parka za ovaj dio Europe. Muzej se nalazi podno platoa Vinograd Streim, dijela višeslojnog naselja koje je živjelo više ili manje intenzivno od neolitika do srednjega vijeka. Najintenzivniji život odvijao se ovdje tijekom eneolitika u kasnom 4. i tijekom 3. tisućljeća prije Krista. Nakon nekoliko manjih arheoloških istraživanja, ali i jednog značajnijeg kojega je 1938. g. na vučedolskom Gradcu obavio njemački arheolog Robert Rudolf Schmidt, i koje je rezultiralo otkrićem najvećega objekta „Megaron ljevača bakra“ i slavne Vučedolske Golubice / Jarebice, na lokalitetu se od 1984. godine nastavlja sa sustavnim arheološkim istraživanjima. Radovi na stalnom postavu Muzeja Vučedolske kulture započeli su u ljeto 2014. godine, a Muzej je otvoren za javnost godinu kasnije. Kroz 19 prostorija na izložbenoj površini od preko 1200 m² prezentirani su civilizacijsk
i dosezi vučedolske kulture. Muzeološka koncepcija stalnog postava uvodi posjetitelje u način života u okviru vučedolske kulture koja se iz matičnog prostora nastanka (u međuriječju Dunava, Save i Drave) proširila na područje današnjih dvanaest europskih zemalja interpretirajući nalaze koji manifestiraju visoko razvijenu civilizacijsku razinu.
H.B., FOTO: Agencije
