Maté-djetinjstvo i traume
Kanadsko- mađarski psiholog Gabor Maté često govori o tome kako rana emocionalna iskustva oblikuju razvoj mozga, osjećaj vlastite vrijednosti i sposobnost regulacije emocija. “Mnogi roditelji ustraju u greškama i ne vide ih jer su i sami bili jednako tretirani. Za njih je normalno ono što su oni doživljavali. Pa makar to bilo psihičko zlostavljanje koje trajno formira ličnost ljudi.” – zaključuje. Inače ovaj liječnik židovskog porijekla je proveo godine na palijativnoj skrbi te proučavao bol i traume. Autor je svjetskih bestselera a nagrade u nizu se skupljaju jer on tumači kako čak tumor i autoimune bolesti dolaze iz podsvjesti. Gabor danas sa 82 godine je veliki predavač a također jedan je od onih koji su preživjeli Holocaust i kontroverzno je nedokazano njegovo kategorično stajališe o psihofizičkom sistemu kojeg on kao utemeljitelj zastupa.
Gabor Maté tvrdi da emocionalna bol u djetinjstvu nije „sitnica“, nego oblik traume jer dijete ovisi o roditelju i nema mogućnost obrane, razumijevanja ili odlaska.
Moguće posljedice su:
- Nisko samopouzdanje i osjećaj da “nisam dovoljno dobar”
- Unutarnji kritičar oblikovan glasom roditelja
- Anksioznost, depresija, kronični stres
- Potisnuta ljutnja → autoagresija ili destruktivno ponašanje
- Teškoće u stvaranju zdravih odnosa
- Oslabljeni imunitet i somatske bolesti (Maté povezuje kronični stres s bolestima)
Maté naglašava da djeca ne prestaju voljeti roditelja kad su povrijeđena nego prestaju voljeti sebe. Takav odgoj ne izgrađuje disciplinu; izgrađuje sram, strah i osjećaj bezvrijednosti.
Egoizam
Druga krajnost nije zdravija. Ako dijete dobiva lažno divljenje, pretjerane pohvale bez temelja ili uvjerenje da je iznad drugih, to također narušava razvoj autentičnog identiteta. Moguće posljedice: Krhki ego koji ne podnosi kritiku, ovisnost o vanjskoj potvrdi i divljenju, Nerealna očekivanja od života, Nesposobnost empatije i narcisističke tendencije, Strah od neuspjeha jer ugrožava identitet „posebnosti”. Dijete može izrasti u odraslu osobu koja: stalno traži priznanje (“Moram biti poseban da bih bio vrijedan”) ili se urušava pred prvim izazovima jer nema izgrađenu unutarnju stabilnost. Prema Matéu, djetetu su potrebna dva ključna elementa:
- Bezuvjetna ljubav (prihvaćanje bića) „Vrijediš zato što jesi.“
- Autentična povezanost i vođenje Postavljanje granica bez napuštanja, prijetnji, ponižavanja.
To znači: kritizirati ponašanje, a ne vrijednost djeteta (“Ovo ponašanje nije u redu” vs. “Ti si loš.”) pohvaljivati trud, ne osobnost (“Dobro si se potrudio” umjesto “Ti si genije!”) Djeca ne trebaju savršene roditelje, nego emocionalno dostupne. Trauma ne nastaje samo iz događaja, nego iz emocionalne usamljenosti u boli. Cilj nije stvoriti poslušno ili savršeno dijete, nego zdravog, autentičnog čovjeka.
TE
