Ružmarin je drvenasti zimzeleni grm koji je veoma razgranat i povremeno bodljikav te može narasti do 2 metra. Ružmarin, poput mnogih drugih aromatičnih biljaka, nije biljka koja zahtijeva mnogo njege. Može se uzgajati na svim vrstama tla, po mogućnosti suhim, suhim, pomalo pjeskovitim i propusnim te se odlično prilagođava lošim tlima. Raste u obalnim i nisko planinskim područjima.
Što se tiče navodnjavanja, ono mora biti oskudno ili nulo, ovisno o površinama, u kišnim područjima ili vlažnoj klimi, biljka se ne smije navodnjavati, već samo u sušnoj sezoni.
Njegova prirodna klima je mediteranska klima, raste na obalnim linijama, ali se dobro prilagođava klimama koje nisu vrlo ekstremne, kao što su, npr. umjerena ili toplo umjerena klima, kao i suho podneblje.
Nadalje, što se tiče razmnožavanja, potrebno je naglasiti da se sjeme sije u proljeće u sjemenik. Međutim, najbrže i najsigurnije sredstvo jest razmnožavanje reznicama. U ožujku se grane veličine oko 15 cm odrežu od biljke stare najmanje dvije godine te se zakopaju na pola puta. Ukorjenjivanje traje oko dva mjeseca i može se presaditi u jesen ili sljedeće proljeće.
Glavni neprijatelj ružmarina su gljivice, koje se razvijaju kada je biljka u viskom stupnju vlažna i na mjestima s malo prozračivanja. Ukoliko se ružmarin sadi vani, bitno je da tlo ima dobru drenažu jer u protivnom, ukoliko se akumulira voda, biljka može uvenuti zbog viška vode.
Obrezivanje se može obaviti krajem veljače, kako bi se pripremili za proljeće.
Andrea Jakovčević, foto: Pixabay
