Tko su zapravo ljudi koji pristaju na testiranje lijekova? Tko su zapravo pokusni miševi prije nego se odobravaju lijekovi? U stvarnosti to nisu avanturisti ni očajnici (iako ponekad jesu bolesni). Najčešće su to ljudi koji već imaju bolest. (kronične bolesti rak, MS, Alzheimer, Parkinson…), rijetke bolesti bez dobre terapije, ljudi kod kojih standardni lijekovi više ne djeluju. Za njih je kliničko ispitivanje šansa i doprinos znanosti
Zdravi dobrovoljci. To su ljudi koji: nemaju bolest, sudjeluju u ranoj fazi testiranja (sigurnost, doziranje), često su mlađi, ali ne uvijek. Razlozi: financijska naknada, interes za znanost, altruizam, iskustvo (neki to rade više puta, legalno) Altruisti (tiha većina) Ljudi koji kažu: “Ako već netko mora, neka to budem ja.” Često: imaju obiteljsku povijest bolesti, izgubili su nekoga, žele ostaviti trag. O njima se rijetko priča, ali bez njih moderna medicina ne postoji.
Kako se “postaje” osoba koja sudjeluje u ispitivanju?
Korak 1: Informacija
Ljudi saznaju: preko liječnika, bolnica i klinika, sveučilišta, registri kliničkih ispitivanja, udruge pacijenata
Korak 2: Pristanak (ključna stvar)
Postoji dokument koji se zove informirani pristanak.
To znači: točno znaš što se testira, koje su moguće koristi, koji su rizici, da možeš odustati u bilo kojem trenutku, bez kazne, bez objašnjenja. Ako nešto ne razumiješ — ne potpisuješ.
Korak 3: Selekcija
Ne može svatko u svaku studiju. Gleda se: dob, zdravstveno stanje, terapije koje već uzimaš, genetika, stadij bolesti
Ponekad se 10 ljudi javi, a prime 1–2.
Jesi li stvarno “pokusni kunić”?
Ne na način kako ljudi misle. Ne testira se “na slijepo”. Lijek je već prošao: laboratorij, životinjske studije, postoji:
liječnički nadzor, etički odbor, pravna zaštita
Divlji eksperimenti kakve viđamo u filmovima ne postoje u legalnoj medicini.
Brojke pokusnih kunića su veliki, deseci milijuna ljudi globalno. U SAD-u: nekoliko milijuna godišnje a u
u EU: također milijuni. Paradoks: Svi želimo lijekove, ali malo ljudi želi biti dio puta do njih. Ljudi koji sudjeluju u kliničkim ispitivanjima nisu “kunići”, nego temelj medicine, i to rade svjesno, zaštićeno i često iz dubokih osobnih razloga.
Imperij
