Papa Franjo odbio je ponuđenu ostavku njemačkog kardinala Reinharda Marxa na dužnost nadbiskupa Muenchena zbog spolnog zlostavljanja u Crkvi, objavio je Vatikan. Marx, jedan od najutjecajnijih liberala u Crkvi, ponudio je ovaj mjesec svoju ostavku, objasnivši da želi preuzeti svoj dio odgovornosti za “katastrofu” spolnog zlostavljanja u Crkvi zadnjih desetljeća. Također to je učinio tijekom posjete vizitatora istražitelja u Njemačku, a žrtve optužuju i njega za odgvornost. Marx je prihvatio odgovornost i izjasnio se krivim.
Papa ga ne smatra krivim nego osobom koja bi čak mogla promjeniti pristup riješenju jer je priznao svoju krivnju.
Papa je u pismu koje je objavio Vatikan odgovorio da razumije njegove motive za ostavku, ali da je neće prihvatiti.– To je moj odgovor, dragi brate. Nastavite kako predlažete, ali kao nadbiskup Muenchena – napisao je Papa Marxu. Marx, bivši čelnik njemačkih katolika, nije osumnjičen da je upleten u spolna zlostavljanja ili njihovo prikrivanje. Crkva među ostalim istražuje optužbe za zlostavljanje i u kelnskoj nadbiskupiji, najvećoj u Njemačkoj, nakon objave izvješća u ožujku o stotinama žrtava ondje.
KARDINAL MARX JE OSUĐIVAO PEDOFILE ALI NIJE IMAO OSJEĆAJ ZA ŽRTVE I ODŠTETE. ŽRTVE SU PROTIV NJEGA I UDRUGE ŽRTAVA TRAŽE PRAVDU ODŠTETU A NE KAJANJE. ČAK JE PRIZNAO DA JE ZBOG OBRANE INSTITUCIJE ZNAO ZATAŠKATI. OSJEĆA SE KRIV.
Marx je važio za nekoga tko će spriječavati daljnje zlostavljanje i prikrivanje, no Vatikanski istražitelji su pokucali Vatikanskom nunciju Njemačke Nikoli Eteroviću koji im je priložio dokumente kao Vatikanski diplomat. Istražitelji su razgovarajući sa žrtvama utvrdili da je Reinhard Marx bio prevarant i manipulator koji se oglušio na postupanja i pomoć, ali ga ne mogu povezati sa djelima. Žrtve ga nazivaju prevarantom i manipulatorom koji nije ništa napravio za žrtve. On jednostavno nije znao kako postupiti kaže. Mediji sve više razotkrivaju slučajeve i nekršćansko postupanje crkve, a vjernici traže ispise iz crkve. Marx (lažni spasitelj) ponudio je u svoju ostavku, kazavši da preuzima odgovornost za „katastrofu“ seksualnog zlostavljanja u redovima klera.
Tako je molio od Pape ostavku: “Moram podijeliti odgovornost za katastrofu seksualnog zlostavljanja u redovima klera proteklih godina. Sve je dotaklo nultnu točku.”
Marxa ne podržavaju žrtve. Inicijativa njemačke crkve razljutila je žrtve. “Crkva u Njemačkoj još nije spremna preuzeti odgovornost za svoja nedjela, i svojim žrtvama ponuditi jedno obeštećenje”, optužio je Matthias Katsch, glasnogovornik Inicijative žrtava Eckiger Tisch. Ta se udruga zalaže za odštetni paušal od 300.000 eura za svaku žrtvu, jer djeca zlostavljana u djetinjstvu nastavljaju patiti desetljećima kasnije i zbog toga kao odrasli imaju brojne probleme i na poslu, pa slabije zarađuju. Crkva nikada u Europi nije imala sluha za žrtve nego je osuđivala predatore i izmišljala projekte prevencije. Baviti se žrtvom postaje skup posao.
Pismo Marxa u cijelosti Papi u kojem priznaje zataškavanje:
“Sveti Oče,
nema sumnje da Crkva u Njemačkoj prolazi kroz krizna vremena. Naravno, postoji mnogo razloga za to – također izvan Njemačke i širom svijeta – koje ovdje ne moram detaljno objašnjavati. Ali krizu uzrokuje i naš vlastiti neuspjeh, naša krivnja. To mi postaje sve jasnije kada gledam na Katoličku crkvu u cjelini, ne samo danas, već i proteklih desetljeća. Nalazimo se – tako da moj dojam – na određenoj “mrtvoj točki”, koja, međutim, ovo je moja uskrsna nada, također može postati “prekretnica”. “Uskrsna vjera” odnosi se i na nas biskupe u našem pastoralu: tko želi svoj život izgubiti, izgubit će ga; tko ga izgubi, dobit će ga!
Od prošle godine intenzivnije razmišljam o tome što to osobno znači za mene i – ohrabren uskrsnim sezonama – donio sam odluku tražiti od vas da prihvatite moju ostavku na službu nadbiskupa Münchena i Freisinga. U osnovi, za mene je to podjela odgovornosti za katastrofu seksualnog zlostavljanja od strane crkvenih službenika u posljednjim desetljećima. Za mene studije i izvještaji posljednjih deset godina dosljedno pokazuju da je bilo puno osobnih i administrativnih pogrešaka, ali i institucionalnih ili “sistemskih” propusta. Pokazale su se nedavne rasprave.
Ja to vidim drugačije. Moramo pripaziti na oboje: pogreške za koje smo osobno odgovorni i institucionalni neuspjeh koji traži promjenu i reformu crkve. S moje točke gledišta, prekretnica iz ove krize može biti samo »sinodalni put«, put koji stvarno omogućuje »diferencijaciju duhova«, kao što ste više puta naglasili i naglasili u svom pismu Crkvi u Njemačkoj.
Svećenik sam četrdeset dvije godine, a biskup gotovo dvadeset i pet godina, od čega sam dvadeset godina redoviti profesor velike biskupije. I bolno osjećam koliko je ugled biskupa u crkvenoj i svjetovnoj percepciji potonuo i mogao doseći nisku točku. Po mom mišljenju, da bismo preuzeli odgovornost, nije dovoljno reagirati samo kada se iz spisa mogu dokazati pogreške i propusti, već da se jasno stavi do znanja da se i mi kao biskupi zalažemo za instituciju crkve u cjelini .
Niti je moguće pritužbe u velikoj mjeri povezati s prošlošću i tadašnjim dužnosnicima i tako ih “pokopati”. U svakom slučaju, svoju osobnu krivnju i odgovornost osjećam i šutnjom, propustima i prevelikom koncentracijom na ugledu institucije. Tek nakon 2002. godine, a zatim sve više i od 2010. godine, žrtve seksualnog zlostavljanja dosljednije su usmjerene u fokus, a ta promjena perspektive još nije postignuta. Previd i zanemarivanje žrtava zasigurno nam je bila najveća greška u prošlosti.
Nakon studije MHG koju je naručila Njemačka biskupska konferencija, rekao sam u katedrali u Münchenu da nismo uspjeli. Ali tko smo to “mi”? I ja pripadam tome. A to onda znači da iz toga moram izvući i osobne zaključke. To mi postaje sve jasnije.
Mislim da je jedan od načina da izrazim tu spremnost za preuzimanje odgovornosti podnošenjem ostavke. Tako da možda mogu postaviti osobni znak za nove početke, za novo buđenje crkve, ne samo u Njemačkoj. Želim pokazati da fokus nije na službi, već na misiji evanđelja. I to je dio pastorala. Stoga vas molim da prihvatite ovo odricanje.
Još uvijek sam sretan što sam svećenik i biskup ove crkve i nastavit ću sudjelovati u pastoralu gdje god to smatrate korisnim i dobrim. Sljedećih bih nekoliko godina svoje službe želio posvetiti pastoralu i raditi na duhovnoj obnovi Crkve, na što nas neumorno potičete.
Oboedientia et Pax i oremus pro invicem
Vaš poslušni Reinhard kardinal Marx nadbiskup Münchena i Freisinga
Imperij, Vatican
