Kroz suze u oku istupio je novi nasljednik Svetog Petra. Kardinal Robert Francis Prevost izabran je za 267. poglavara Katoličke Crkve. Prvi je Papa iz SAD iako je njegova služba obilježila misije 40 godina u Južnoj Americi poput Perua a i roditelji su mu španjolsko francuskih korijena. Iako talijanski mediji pišu da je Talijanskog porijekla to je netočno. Njegov otac, Louis Marius Prevost imao francuske i španjolske korijene te je služio u mornarici tijekom Drugog svjetskog rata. Nakon toga radio je kao odgajatelj. Majka, Mildred Martínez, bila je španjolskog podrijetla i radila je kao knjižničarka. Dvije njezine sestre bile su časne sestre. U St. Mary’s župi bila je članica Društva oltara i krunice te je pjevala u zboru.
Tako da njegovo shvaćanje crkve nije američko nego južne i sjeverne Amerike jer je dobro upoznat i živio je u socijalističkom dijelu. Izabrao je ime Lav XIV. Kao Američki papa jako dugo je isplaćivao milijunske odštete žrtvama pedofilije, liberal je a poput Franje, te protivnik Trumpovog deportiranja emigranata. Papa Lav XIV, rođen u Chicagu, 1955. godine, javno je apelirao na Trumpa i JD Vancea kao kardinal da ljudi nisu “stoka za deportiranje”. Poznat je kao cinični humorist ali jako emotivan. Njegove prve službe su bile u Peruu i trajale 40 godina. No nisu ga zaobišla dva velika skandala u koja je umješan da je prikrivao zlostavljanja iako djelima se obranio.
Prvi slučaj, piše Collegium of Cardinals – međunarodni i neovisni tim katoličkih novinara i istraživača, odnosi se na njegovo rješavanje slučaja seksualnog zlostavljanja tijekom njegova mandata provincijala augustinske provincije u Chicagu (1999.-2001.). Tada je navodno svećeniku osuđenom za seksualno zlostavljanje maloljetnika dopušteno da ostane u augustinskom prioratu u blizini osnovne škole i nastavi djelovati kao svećenik dok kasnije nije smijenjen, a zatim laiciziran 2012. godine. Međutim, kaže se da Prevost nikada nije odobrio tu konkretnu situaciju, svećenik nije bio augustinac i to se dogodilo prije Dallaske povelje.
Nedavno su se pojavila pitanja o Prevostovom znanju i postupanju s optužbama za zlostavljanje u njegovoj bivšoj biskupiji Chiclayo. Dva svećenika optužena su za zlostavljanje tri mlade djevojčice, a optužbe su se pojavile 2022. tijekom Prevostova mandata biskupa. Slučaj je izvor frustracije za lokalne katolike zbog sporog napretka i nejasnog rješenja. Neki tužitelji tvrdili su da Prevost nije pravilno istražio optužbe i da je prikrivao optuženog svećenika, ali biskupija je to odlučno opovrgnula, navodeći da je Prevost slijedio propisane postupke. Izjavili su da je Prevost osobno primio i brinuo se o žrtvama te da je navodno pokrenuo početnu kanonsku istragu. Također je potaknuo žrtve da slučaj iznesu civilnim vlastima.
Prevost je 2022 poslao rezultate istrage Dikasteriju za doktrinu vjere na pregled. Njegovi pristaše naglašavaju da ima dokumente DDF-a i Papinske nuncijature u Peruu koji također ukazuju na to da je bio ne samo pažljiv prema navodnim žrtvama, već da je učinio sve što je propisano crkvenim pravom slijedeći postupke propisane za ove slučajeve. Međutim, nedavno 2025. pojavile su se optužbe da je biskupija platila 150.000 dolara trima djevojkama kako bi ih ušutkala. Opisane kao “dugogodišnje javne kritičarke Prevosta”, djevojke navodno krive Prevosta za prikrivanje seksualnog zlostavljanja od strane svećenika. Izgleda da nije dobro ni ako pomogneš, ni ako ne pomogneš. Navodno optužbe i dalje tri cure skandaliziraju u Peruu mada im je pružena sva pomoć. Prevost novi papa je istakao da ne traži od njih šutnju nego da će im na sve načine pomoći i skandali štete samim žrtvama.
Papa Franjo ga je u oporuci ostavio kao želju tvrde nam insideri, jer ga je imenovao kardinalom tek prije tri mjeseca zbog velikih socijalnih zasluga i mostova koje je gradio. Liberalan je i socijalan no mnogi tvrde da je mnoge skandale crkve u Americi sanirao i ima neprijatelje iako je izljubio sve kardinale. Bio je meta pedofilskih skandala i optuživan no svim silama je pokazao otpor pedofilima i zauzeo se da se žrtve masovno pomaže odmah. To je dokazao pred Papom Franjom. Brzo mu je dao napredak i primjetio njihove sličnosti i odabrao ga u Vatikanu da bude prefekt dikrestije za biskupe od 2023 do 2025. Također ga je bez veliko redosljeda Papa Franjo tek prije svoje smrti imenovao kardinalom i dao mu povjerenstvo za Latinsku Ameriku. U Vatikanu su u prvom redu se našli u publici i razriješeni kardinali iz New Yorka zbog pedofilije, poput uglednog Donalda Wuerla. Wuerl je doživio kamenovanje u sred crkve u New Yorku i to od obitelji žrtvi jer je znao za pedofile i prikrivao ih. Ležao je na podu tražeći oprost, no bijesni narod je tražio od Pape da ga laicizira. To se i dogodilo. Nije mu pomogao ni prijatelj George Bush niti šefovi CIAE i FBI.
Zašto nastavlja ime Lava kojih je bilo čak 13? Skormno nije htio jedinstveno ime nego nastavak da bude čovjeka i pape koji se zvao Lav XIII., rođen kao Gioacchino Pecci 1810. godine u Italiji, 256. poglavar Katoličke Crkve i papa od 1878. do 1903. godine kada je umro od upale pluća. Njegov pontifikat, jedan od najduljih u povijesti, obilježen je pokušajem pomirbe Crkve s modernim svijetom. Najvažnijim zadatkom Papa Pecci je smatrao približavanje kršćanstva suvremenim strujama, ali bez odustajanja od temeljnih kršćanskih načela. Papa se puno zauzimao za misije. Otvorio je 248 novih biskupskih sjedišta po cijelom svijetu. Bavio se pitanjima radničkih prava, zagovarajući pravednu plaću, pravo na sindikalno organiziranje i ravnotežu između kapitala i rada.
Poticao je obnovu tomizma (filozofije svetog Tome Akvinskog) kroz encikliku Aeterni Patris (1879.), čime je revitalizirao katoličku filozofiju i teologiju. Osnovao je i Papinski institut za tomističke studije. Podupirao je znanstvena istraživanja i otvorio Vatikanske arhive za istraživače. Također je poticao katolički dijalog s modernim svijetom, uključujući pitanja demokracije i slobode. Bio je poznat po svojoj pobožnosti, posebno po promicanju krunice i prema Srcu Isusovu. Pripisuje mu se i molitva sv. Mihovilu Arkanđelu, koja se izvorno molila nakon mise.
Novi papa Prevost je istakao da pripada Augustinskom redu. Istakao je u obraćanju “ja sam Augustinac. “ 28. 08. crkva slavi sv. Augustina, sveca čija je mladost bila krajnje raskalašena, promiskuitetna, divlja, izgubljena i duhovnošću potpuno prazna, ali koji je, nakon što je njegova majka sv. Monika dugi niz godina usrdno i neumorno molila za obraćenje svoga sina, potpuno promijenio život i sve svoje znanje i sve svoje snage usmjerio na proslavu Boga. AUGUSTIN JE ČESTO BIO U KONFLIKTU SA BOGOM NO TO JE REZULTIRALO LJUBAVLJU.
Sveti Augustin je rođen 13. 11. 354. god. u Tagasti, današnjem gradu Souk Ahras u Alžiru. Njegova majka sv. Monika je bila kršćanka, a otac poganin imenom Patricij. Iako je i njegova majka u mladosti zanemarila svoje kršćansko dostojanstvo i odala se piću, na prijekor kućne sluškinje koja ju je nazvala pijandurom potpuno se promijenila i počela novi život koji ju je doveo do naslova svetice. Otac mu je bio u duši dobar čovjek, ali nagle naravi i sklon bračnim nevjerama, ali je sveta Monika svojom mudrošću i poniznošću sve podnosila i strpljivo se ophodila prema mužu, te je tako osiguravala istinski mir u obitelji. Osim Augustina imali su još jednoga sina i jednu kćer. Mladi Augustin je u načinu života slijedio svoga oca, odajući se raskalašenom životu. Studirao je u Kartagi gramatiku, retoriku, dijalektiku, aritmetiku i druge znanosti, a svoj način razmišljanja usmjeravao je prema maniheističkim dualističkim idejama koje su u ono vrijeme gotovo bile pomodarstvo i znak kulture i naobraženosti. U tom je smislu bio cijenjen kao iznimno mudar filozof i govornik. U Kartagi je živio u izvanbračnom priležništvu s jednom ženom, te je s njom stekao sina imenom Adeodat (od lat. a Deo datus = od Boga dan).
Po završetku studija se najprije vratio u Tagastu i ondje otvorio govorničku školu, potom je kao učitelj govorništva prešao u Kartagu, a zatim i u Milano. U međuvremenu mu je umro otac, koji se na samrti obratio i krstio, a majka je pošla za njim u Milano. Po svjedočenju svetog Augustina, sveta Monika je ustrajno bdjela nad svojim sinom, usrdno moleći Boga da mu otkrije svoju božansku mudrost i izvede ga na pravi put evanđeoske ljepote.
Ipak, sveti je Augustin još jedno vrijeme ostao čvrsto uvjeren u ljudsku mudrost zaogrnutu velom maniheizma, ali je s vremenom sve više počeo otkrivati prazninu takve i otkrivati ljepotu Božje mudrosti. U tom su mu poseban poticaj, uz majčine molitve, bile propovijedi milanskog biskupa svetog Ambrozija, tako da se 23. 04. 387. god., zajedno sa svojim sinom Adeodatom, krstio. Krstio ih je sam milanski biskup. Počeo je živjeti životom potpunog predanja Bogu, koje će ga s vremenom dovesti do časti oltara.
Odlučio se vratiti u Afriku, a na povratku mu je majka Monika umrla. U Africi je nastavio živjeti svetim životom i ondje je zaređen za svećenika 391. god., a pet godina poslije – 396. god. – i za biskupa u Hiponu, današnjem alžirskom gradu Annabu. Napisao je puno djela, od tumačenja svetopisamskih tekstova, propovijedi i polemika s raznim poganskim filozofima i kršćanskim hereticima, do kapitalnih filozofskih i teoloških traktata. U tom smislu, uz Trojstvo, posebno valja istaknuti njegovo djelo O državi Božjoj (De civitate Dei). Ipak, među svim njegovim djelima posebno mjesto zauzimaju Ispovijesti (Confessiones), koje su podijeljene u dva temeljna dijela, a predstavljaju biser kršćanskog filozofsko-teološkog promišljanja i remek-djelo književnosti općenito. U prvom dijelu na poseban način prostire pred čitatelja svoju životnu ispovijed, odnosno bez zadrške govori o svojem grešnom životu u prošlosti i uzaludnim traganjima za Božjim licem kroz ljudsku mudrost.
Na takav način to djelo predstavlja posebno nadahnuće mnogima i putokaz da se, bez obzira koliko nakana po sebi može biti dobra i plemenita, ne može pronaći prava životna radost izvan Boga. Jedna od mnogih rečenica koje se rado navode iz tog djela i koja jasno sažima svu bijedu njegova ranijeg traženja i svu ljepotu njegova života nakon obraćenja nalazi se na samom početku knjige i predstavlja srž njegove ispovijedi: “Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi (Bože).”
Sveti Augustin je umro 24. kolovoza 430. god. u Hiponu, tijelo mu je najprije preneseno na Sardiniju, a potom početkom 8. st. u Paviju, gdje mu se – u crkvi San Pietro in Ciel d’ Oro, nalazi i danas grob.
1298. god. proglašen je crkvenim naučiteljem, zajedno s još trojicom crkvenih velikana Zapada: sv. Ambrozijem, sv. Jeronimom i sv. Grgurom Velikim. Zaštitnik je teologa, tiskara, pivara, a po njemu mnoga mjesta diljem svijeta nose svoj naziv.
Sveti Augustin je napisao i monaška pravila, koja su tijekom povijesti postala i pravila više redovničkih zajednica, od kojih je najpoznatija ona koja se po velikom svecu i nazvala zajednica augustinaca ili augustinijanaca. Augustinci su se u narednim stoljećima razgranali u više redova i skupina, muških i ženskih, svećeničkih, redovničkih i laičkih. Danas se augustinci posebno bave apostolatom na području dušobrižništva, školstva i misija, a kao posebno strog ogranak ističu se bosonogi augustince.
Imperij tim
