Kada čovjek kaže da ga povremeno, na nekoliko dana, preplavi tama u kojoj sumnja u sve što jest i sve što stvara, to nije slabost. To je borba živog, osjetljivog i mislećeg bića. U tim danima srce je teško, misli su mračne, a čovjek ima osjećaj da stoji sam, čak i kada oko njega postoje ljudi. Sve što je loše, stvarno ili zamišljeno, skupi se u jednu gustu maglu u kojoj se čini da nema izlaza.
Borba živog, osjetljivog i mislećeg bića.
Ali onda, često tiho i bez najave, nakon nekoliko dana, pojavi se rješenje, razmakne se mrak. Pojavi se misao koja nosi smisao. Pojavi se tračak jasnoće koji razbije tamu. I upravo taj trenutak stručnjaci prepoznaju kao dokaz da čovjek nije bio izgubljen, nego da je prolazio kroz unutarnji proces. Zato ne smiješ odustati od sebe. Borba je dar.
Prema razumijevanju koje je cijeli svoj život razvijala psihijatrica Kay Redfield Jamison, ovakva iskustva posebno su česta kod ljudi koji duboko osjećaju i duboko žele. Kod onih koji ne pristaju na površnost, koji nose odgovornost prema onome što rade i prema onome što jesu. Takvi ljudi često idu daleko prema svjetlu, ali ih put neizbježno vodi i kroz tamu.
Tama nije znak da je čovjek slomljen, nego da je preopterećen.
Jamison vjeruje da tama nije znak da je čovjek slomljen, nego da je preopterećen, da mu je srce puno, a um prenapregnut. U tim trenucima čovjek ima osjećaj da se raspada, ali se zapravo tiho preslaguje. Um i duša rade i kada boli. Rade čak i kada se čini da su odustali.
Najopasniji trenutak nije onaj kada tama dođe, nego kada čovjek povjeruje da će ona trajati zauvijek. U takvim danima misli zvuče uvjerljivo, gotovo istinito. Govore da nema smisla, da nema izlaza, da je sve završeno. Stručnjaci znaju da to nisu istine, nego glasovi prolaznog stanja. Tama govori glasno, ali ne govori vječno.
Za one koji se danas nalaze na dnu, poruka je tiha, ali jasna: izdrži još malo. Ne zato što moraš biti jak, nego zato što se stanje mijenja, čak i kada to sada ne možeš osjetiti. Ne donosi konačne odluke u trenucima koji nisu konačni. Ne oduzimaj sebi priliku da vidiš svjetlo koje, prema iskustvu mnogih, dolazi upravo nakon najtežih noći.
Već si bio ovdje i već si izašao.
Ovo iskustvo ne govori da je čovjek promašen, nego da mu je stalo. Da traži smisao. Da još nije odustao, čak i kada misli da jest. A prema onome što stručnjaci i preživjeli znaju svjetlo nije slučajnost. Ono nije obećanje bez temelja. Ono je dio puta svakoga tko se usuđuje živjeti duboko.
I zato, kada tama ponovno dođe, neka to ne bude znak kraja, nego podsjetnik, već si bio ovdje i već si izašao. Ti nisi netko drugi, netko tko je odustao, ti si netko tko neće odustati. I makar sada tvoj smisao nije jasan, sve dolazi u svoje vrijeme, sve sam to prošao i nisam vjerovao u to vrijeme koje je došlo.
Da čitamo ovo skupa, da u tami nisi sam, da postoji nešto što te čeka i da ne možeš prepustiti lošem prekidaču da se poigra sa nama. Vjeruj iako možda nismo slični i skroz smo suprotni u razmišljanjima, dovoljno je jedno zajedničko da se vežemo. Da smo srodne duše koje nisu sebične nego svjesne da je i kemijski i duhovni lijek pred nama.
Čitamo ovo skupa i u tami nisi sam/a.
Obraćam ti se srcem koje je razočarano od lažnih moralista, lažnih svećenika, lažnih domoljuba, grešnih sudaca ali mu je ostala vjera u silu Božju koja silno ljubi tvoje rane. Dok me čitate mnogi ćete osjetiti da vas nebesa grle i ljube i da je Bog uz vas.
Ako ste griješili, pali, slomili se, izdali, sve novo dolazi i osjetiti ćete da na vas zazivam tisuće Božjih anđela i blagoslova da se oslobodite i znate da niste sami. Neće se brojati vaši grijesi nego milosrđe. Imperij je uz vas i biti će stalno sa velikim otkrićima dok ne suzbijemo probleme svakog četvrtog čovjeka na planeti. Budi sa nama.
Pripremio Toni Eterović
