Više od tri desetljeća nakon raspada SFRJ, jugonostalgija i dalje snažno postoji na prostoru bivše Jugoslavije. Kod dijela građana ona predstavlja nostalgiju za sigurnijim životom, jačom ekonomijom i društvenom stabilnošću, dok je drugi vide kao slavlje mračne prošlosti, političkih represija te nacionalnih sukoba koji su prethodili raspadu države.
Snaga jugonostalgije je skoro većinska i silna. Iako ljudi ne rado govore o tome, sve je veći sukob između nacionalističkih, antifašističkih, fašističkih i komunističkih navijača.
Najnovija međunarodna istraživanja pokazuju da je jugonostalgija i dalje vrlo prisutna, ali ne jednako u svim državama nastalim raspadom Jugoslavije. Prema Gallupovoj analizi iz 2024. godine, građani su odgovarali smatraju li raspad Jugoslavije pogreškom. Rezultati otkrivaju velike razlike među državama bivše federacije.
Gdje je jugonostalgija najjača?
Srbija – 81% – 5.419.618 ljudi
Srbija pokazuje najveću razinu jugonostalgije. Čak 81 posto građana smatra da je raspad Jugoslavije bio pogreška. Mnogi stariji građani pamte razdoblje snažne industrije, vojne moći, međunarodnog ugleda i relativne socijalne sigurnosti.
Bosna i Hercegovina – 77% – 2.268.652 ljudi
U Bosni i Hercegovini nostalgija za Jugoslavijom izrazito je snažna. Razlog tome često se povezuje s ratnim traumama 1990-ih i današnjom političkom nestabilnošću zemlje. Za mnoge građane bivša država simbolizira vrijeme zajedničkog života i manje etničkih podjela.
Crna Gora – 65% – 405.361 ljudi
Velik broj građana Crne Gore također smatra da je raspad Jugoslavije donio više štete nego koristi. Jugoslavensko razdoblje mnogi povezuju s ekonomskom sigurnošću i snažnijom državom nego što je današnja mala ekonomija Crne Gore.
Makedonija – 61% – 1.119.395 ljudi
Više od polovice stanovnika Sjeverne Makedonije žali za raspadom Jugoslavije. Razlozi se uglavnom odnose na ekonomiju, sigurnost tržišta i osjećaj pripadnosti većoj zajednici.
Slovenija – 45% – 952.000 ljudi
Hrvatska – 23% – 889.234 ljudi
U Hrvatskoj je jugonostalgija znatno slabija nego u većini drugih država bivše SFRJ. Razlog je prije svega iskustvo Domovinskog rata i snažan razvoj hrvatskog nacionalnog identiteta nakon osamostaljenja. Ipak, dio građana nostalgiju povezuje s boljim životnim standardom, sigurnim radnim mjestima i socijalnom stabilnošću nekadašnjeg sustava.
Kosovo – 10% – 160.252 ljudi
Na Kosovu je jugonostalgija gotovo nepostojeća. Većina građana raspad Jugoslavije vidi kao oslobođenje od političke represije i početak vlastitog nacionalnog puta.
Zašto ljudi osjećaju jugonostalgiju?
Jugonostalgija nije nužno želja za obnovom Jugoslavije. Kod mnogih građana ona predstavlja nostalgiju za:
- sigurnijim radnim mjestima,
- besplatnim školstvom i zdravstvom,
- većom kupovnom moći,
- osjećajem stabilnosti,
- manjim društvenim razlikama,
- slobodnijim putovanjima s „crvenom putovnicom“,
- zajedničkom glazbom, sportom i kulturom.
S druge strane, kritičari upozoravaju da se često zaboravljaju:
- jednopartijski sustav,
- politički progoni,
- nedostatak demokracije,
- masovne grobnice i politički zatvori
- gospodarska kriza 1980-ih,
- nacionalne napetosti koje su dovele do krvavog raspada države.
Nostalgija ili razočaranje sadašnjošću?
Analitičari smatraju da jugonostalgija danas često više govori o nezadovoljstvu sadašnjošću nego o stvarnoj želji za povratkom bivše države. Korupcija, iseljavanje mladih, niske plaće i političke podjele kod dijela građana stvaraju osjećaj da se nekada živjelo sigurnije i dostojanstvenije.
Zanimljivo je da nostalgiju ne osjećaju samo starije generacije koje su živjele u Jugoslaviji. Pojavljuje se i kod dijela mladih koji bivšu državu poznaju samo kroz priče roditelja, glazbu, filmove i kulturu prostora bivše države.
Pripremio Toni Eterović
