Vrijeme utječe na psiho stanje kako odraslih tako i mladih ljudi. U Zadru se prije dva dana objesio 18-godišnjak i jučer su pronađeni u Zagrebu mladić i djevojka u stanu koji su počinili suicid. Troje u dva dana. O tragedijama suicida uopće nije dobro pisati u medijima jer su okidač za potencijalne depresivne osobe koje razmišljaju o tome. Dakle, ukoliko imate misli koje potiču vaš kraj, trebate odmah shvatiti da je vaš poremećaj izuzetno dubok i slika sebe i stvarnosti iskrivljena. Nedavno se jedna osoba htjela ubiti i razmišjala o tome dvije godine, ali se dogodio jedan sretan dan kada je potpuno promjenila svoj stav o životu i rekla mi – Dobila sam smisao.
Laički: Svi koji se nalazite u beznađu to je trenutno, a trenutak može i potrajati no svaki dan čekajte i tražite smisao. Vaše pogled na svijet nije realan i treba psihijatrijsku obradu i ako osjećate se potpuno u lošem fazonu, trebate skupiti snage za dići slušalicu i reći hitnoj pomoći da mislite na taj čin. Bar će netko misliti na vas. Imamo iskustva. Odustajati od sebe je suludo i nepotrebno, imamo svi prijatelje koji su to pokušali i sada su sretni što nisu. Takva razmišljanja zahtjevaju liječenje i podršku. Priznati nekome je velika stvar i veliki broj ljudi se izvuče iz košmara depresije. Često dužničko ropstvo, droga, zastrašivanje, ucjene znaju čovjeka dovesti do ruba gdje nije racionalan donositi odluke. Zato i sami trebamo znati želimo li svojim uvjetima uništiti nečiji život ili spasiti. Svatko se može naći u toj situaciji posebno ljudi koji duguju i koji imaju osjećaj krivice da su dužni, prevareni ljudi, ostavljeni, osamljeni ali život svaki dan donosi novu šansu za ljudskost. Uvijek ima gore situacije od gore i nekada najplemenitijijim namjerama učinimo grešku koju tešk osebi praštamo iako drugi ne vide. Osuđuju nas a ne vide. Nitko ne zna težinu tuđeg tereta no svačiji križ ima veliku težinu zato bi trebali slušati sugovornika i govoriti otvoreno. Nije sramota u 21. stoljeću imati psihijatra, teže je patiti. Potrebno je odbaciti iluzije o samostalnom liječenju i shvatiti da trebate stručnu medicinsku pomoć kao i da ćete naći nekoga kome ćete se povjeriti.
Ako mislite da ste sami i da vas nitko ne voli mi kao tim vas volimo i slobodno budite anonimno dio nas jer imali smo prijatelje koji su bili u teškim životnim fazama iz kojih su izašli. No suicidalnoj osobi je samo mrak smisao jer je mrak zavladao i ako je došlo do tog stupnja, nije sram otići na hitnu pomoć ili je zvati i iznjeti stanje, veći je sram obitelji ako to uradite i ono što njih čeka. Ponekad se roditelji ne znaju izraziti koliko nas vole i učine nam štetu a opet nas vole zato nije smisao nikada kraj. Uopće nije pitanje jeli hrabro ili kukavički nego jeli bolesno. Da, razmišljanje suicidalne osobe je bolesno i dovedeno do faze iz koje ima izlaza. Svaki je pokušaj samoubojstva hitan. Nakon što se otkloni opasnost po život, liječnik odlučuje je li dijete/ čovjeka potrebno hospitalizirati. Odluka ovisi o veličini rizika da dijete/čovjek ostane u kući i koliko mu obitelj može pomoći. Ozbiljnost pokušaja suicida može se razlučiti po tome je li pokušaj bio pomno planiran ili spontan, koja se metoda koristila (pištolj je ozbiljniji od prekomjerne doze droge) i je li bilo ikakvih povreda. U nekim slučajevima hospitalizacija je najbolje rješenje. Hospitalizacija se posebno preporučuje ako je dijete i osoba jako depresivna ili na neki drugi način mentalno bolesno. Psihijatar i obiteljski liječnik zajedno se brinu za dijete/osobu.
Marko, foto: Pixabay
