Znanstvenici koji su proučavali miševe s planina Anda u Patagoniji primijetili su nešto što nisu mogli objasniti: miševi sa zapadne strane planina bili su veći od onih s istoka, ali DNK je rekao da su svi iz iste vrste.
Istraživači su pregledali lubanje 450 miševa s južnog vrha Južne Amerike i otkrili da postojeći biološki zakoni ne objašnjavaju razlike u veličini. Umjesto toga, u novom radu u Journal of Biogeography, znanstvenici su iznijeli novu hipotezu: miševi na zapadnim padinama bili su veći jer na toj strani planinskog lanca pada više kiše, što znači da ima više hrane za miševe.
“Postoji hrpa ekogeografskih pravila koja znanstvenici koriste da objasne trendove koje uvijek iznova vidimo u prirodi”, kaže Noé de la Sancha, znanstveni suradnik u Field muzeju u Chicagu, asistent profesora znanosti i dopisni autor rada.
“S ovim radom, mislim da smo možda pronašli novi: efekt kišne sjene može uzrokovati promjene veličine i oblika kod sisavaca.”
Miševi koje su de la Sancha i njegovi kolege ispitivali u ovoj studiji su čupavi miševi meke dlake, Abrothrix hirta. “Oni su vrlo slatki mali bubaroši, imaju meke bijele trbuščiće”, kaže de la Sancha.
“Žive u planinama, što ih čini jedinstvenima, ali ih ima i na nižim nadmorskim visinama. Sve u svemu, nisu dobro proučeni.”
S.K., foto: pixabay
