Male količine visoko istrošenih naftnih ostataka iz katastrofe Deepwater Horizon 2010. bile su još uvijek prisutne u okolici deset godina kasnije, pokazuje novo izvješće.
Sirova nafta složena je smjesa s mnogo komponenti koje prolaze kroz kemijske reakcije u okolišu. Ove transformirane kemikalije, kao i dugotrajniji naftni proizvodi, mogu utjecati na lokalne ekosustave, a bolje razumijevanje sudbine tih molekula može pomoći budućim naporima čišćenja.
Nafta izlivena tijekom katastrofe Deepwater Horizon 2010. uvelike se transformirala do kraja tog ljeta, izvještava nova studija u Frontiers in Marine Science, ali neke male količine kemijskih ostataka i dalje su postojale u okolišu čak i deset godina kasnije.
Ova najnovija studija prati različite sudbine komponenti nafte koje su iscurile, pružajući važne uvide za buduća izlijevanja i napore čišćenja.
“Što bolje razumijemo kemikalije i njihova kemijska reaktivna svojstva, kao i njihova fizička svojstva, to ćemo bolje moći ublažiti izlijevanje nafte te razumjeti i otkriti štetu okolišu od izlijevanja nafte”, rekao je prvi autor prof. Edward Overton sa Sveučilišta Louisiana State .
“Naš rad opisuje najzastupljenije kemikalije koje čine tipičnu sirovu naftu i njihovu potencijalnu sudbinu u okolišu.”
S.K., foto: pixabay
