Građani ne vjeruju, mediji više ne znače moć i milijarde ne daju sigurnost
U Mađarskoj, Srbiji i Sjedinjenim Američkim Državama dogodilo se nešto što su politički moćnici dugo smatrali nemogućim. Pokazalo se da kontrola televizija, portala, milijunske kampanje i medijska propaganda ne mogu trajno kontrolirati ljudsko mišljenje.
Ovo je trenutak urušavanja jedne od najvećih iluzija modernog doba – da se ljudskim umom može upravljati ako kontrolirate dovoljno medija.
Godinama su politički i gospodarski moćnici gradili informativne imperije, preuzimali utjecaj nad televizijama i portalima te stvarali sliku stvarnosti koja im je odgovarala. Vjerovali su da će novcem, propagandom i ponavljanjem vlastitih poruka zadržati povjerenje građana.
Ali dogodilo se suprotno. Izborni porazi i politički preokreti pokazali su da medijska moć nije isto što i povjerenje naroda.
Ljudi osjećaju cijene, nepravdu, siromaštvo i nesigurnost. Ne mogu im televizijski studiji uvjerljivo objasniti da žive bolje ako svakodnevno osjećaju suprotno.
Moćnici su podcijenili ljudsku sposobnost da uspoređuje, propituje i prepoznaje raskorak između propagande i vlastitog života.
Kako nazvati ovo novo razdoblje? Doba velikog progledavanja.
To je vrijeme u kojem se sve teže može kupiti istina, a još teže povjerenje. Mediji mogu oblikovati javni prostor, ali ne mogu zauvijek izbrisati stvarnost.
Najveća pogreška političkih i medijskih moćnika bila je uvjerenje da posjedovanje informacija znači posjedovanje ljudi.
Narod se može zavaravati neko vrijeme, ali glad za istinom, dostojanstvom i slobodom ne može se trajno utišati.
Jer televizije mogu pripadati milijarderima, portali političkim interesima, a propaganda moćnicima. Ali ljudska savjest i pravo na vlastito mišljenje ne pripadaju nikome.
Toni Eterović
