Naravno ovaj slučaj je presedan u Hrvatskoj gdje za povredu časti i dostojanstva oštećenik od medija traži za duševne boli od 30.000 do 100.000 kn ali i dobije a netko za silovanje dobije samo 50.000 kn. Na Općinskom sudu u Zagrebu donesena je nepravomoćna presuda kojom država mora Siščanki platiti 50.000 kuna jer su je 1992. tri i pol mjeseca u logoru Kerestinec zlostavljali pripadnici HV-a.
U ovom slučaju koji je tragičan za zdravi mozak a i Pravosuđe RH trebalo bi se upitati kako bi bilo da je upravo tom sucu / sutkinji netko žrtva i živi sa tragičnim posljedicama? Mučenje i silovanje koje je doživjela zasigurno su joj uništili život 100 %. Ovako se nešto ne pamti u državi pa možda nismo niti trebali posvetiti temu, no kako se nebi ni ponovilo, treba istaknuti da ovdje je:
- Sud izjednačio klevetu i silovanje.
- Sudski potakao silovanja i zlostavljanja.
- Ponovno istraumatizirao žrtvu
Zrtva silovanja kojoj je dosudeno 50.000 kn je ponovno dozivjela dusevnu bol i to od suda koji je njenu agoniju vrednovao sa 50.000 kn. Iako je neće izlječiti ni 100.000 kn ni milijun očito se usudila tužiti za manji iznos zbog vrijednosti spora vjerujući da će joj sud pomoći u kako tako obnovi života.
Brojni mocnici ali i obični oklevetani ljudi za napisanu uvredu i klevetudobiju za dusevne boli u Hrvatskoj od 40.000 do 100.000 kn jer su pretrpjeli “sramotu te im je naruseno dostojanstvo, nesanice, itd”. Nekada čak bez sudskog vještaka sud pokloni povjerenje i pročita članak te dosudi na temelju iznošenja optužnog akta.
Tražila je 100.000 kn dobila 50.000 kn
Na sudu je rekla kako su pripadnici HV-a nju i supruga u siječnju 1992. usred noći odveli iz njihova doma u Sisku. Prvo odredište bio je vrtić u kojem su ih ispitivali. Supruga su joj pretukli, a zatim ga pustili kući. Nju su odvezli do Željezare u kojoj je bilo vojno skladište i tamo je, u prostoriji bez grijanja, bila idućih osam dana. Nakon toga završila je u Kerestincu.
Tek tada je počeo horor. Čim su došli, ispričala je, odmah su ih počeli tući. Od straha se onesvijestila. Smjestili su je u sobu s još žena, da spavaju na prostirkama i nuždu obavljaju u kantama.
“Svaku su me večer odvodili u drugu prostoriju. Posjeli bi me na stolicu, pokopčali po meni struju i pržili me. Još imam ožiljke. Tukli su me, šamarali, silovali. Svi su imali uniforme Hrvatske vojske”, rekla je žena. Opisala je i kako su joj stavljali vreće na glavu, vrijeđali je, psovali mater četničku.
“Stalno su me silovali. Po dvojica ili trojica istu večer. Morala sam bradavice prislanjati na nož, a oni su prijetili da će ih odrezati”, prenosi njezino svjedočanstvo Telegram.
Nije mogla spavati od zvuka koraka vojnika na hodnicima, a kaže da ne može ni danas. Pije tablete za smirenje. Stavljali su joj pištolj u usta, nju i ostale zatvorenike tjerali da plešu goli. Prijetili su joj da će u logor dovesti i njezina supruga koji je bio pripadnik HV-a. Nestao je u ratu, a njegove kosti našli su tek nedavno, piše Telegram.
Iz logora je žena izašla na razmjeni. Odvezli su ih u Bodnu. Nije imala dokumente. U Hrvatsku se vratila prije 15 godina. U njezinu kuću već se netko drugi uselio, pa se morala boriti da joj kuću vrate.
Ivan Vidović
