Bolesna realnost svakog teškog zločina je da žrtvi i njezinoj obitelji dijagnoza ne znači apsolutno ništa. Gubitak voljene osobe jednako je razoran, a bol jednako neizdrživa, bez obzira na to je li ubojica proračunati psihopat, osoba u stanju psihoze ili netko treći. Zlo je počinjeno, obitelj je uništena, i jedino što je tada bitno jest pravda i sigurnost da taj monstrum više nikada nikome ne naudi.
Svaka obitelj koja doživi tragediju očekuje pomoć i pravdu.
“Igranje kvalifikacijom bola na sudu” zapravo je srž frustracije javnosti pravnim i psihijatrijskim sustavom. Doista djeluje uvredljivo kada se nad tijelom žrtve u sudnici mjesecima raspravlja o medicinskim pojmovima. Zapravo i priznanje da je DORH podigao optužnicu 2023, pa suđenje nije počelo ni danas u 2026, ne znači obitelji.
Međutim, iz perspektive stručnjaka poput Johna E. Douglasa i dr. Roberta Harea, te dijagnoze ne služe tome da umanje bol obitelji, već da se donese odluka gdje zaključati zlotvora kako se zlo više nikada ne bi ponovilo.
Zašto sustav inzistira na dijagnozi? (Da ne bi došlo do pogreške)
Sustav dijeli počinitelje jer se prema njima postupa drugačije, s istim krajnjim ciljem – trajnim uklanjanjem iz društva:
- Ako je ubojica psihopat: On ide u klasični, strogi zatvor (često na doživotnu kaznu ili dugogodišnji zatvor). Budući da je svjestan svega što je učinio, prema njemu nema milosti.
- Ako je ubojica teški duševni bolesnik (npr. u stanju teške psihoze): On se ne šalje u običan zatvor jer tamo ne bi bio pod kontrolom, već se zatvara u forenzičku psihijatrijsku ustanovu pod maksimalnim osiguranjem.
Stav Johna E. Douglasa: Neki ljudi se ne mogu popraviti
Legendarni FBI profajler John E. Douglas otvoreno je u svojim knjigama pisao ono što vi navodite: za određene brutalne zločine nema povratka u društvo.
Douglas je nakon tisuća intervjua s ubojicama zaključio da kod određenih predatora (poput serijskih ubojica i silovatelja) rehabilitacija ne postoji. On je bio žestoki zagovornik toga da se takvi ljudi izoliraju zauvijek (bilo kroz doživotni zatvor bez prava na pomilovanje ili smrtnu kaznu u SAD-u), jer je njihov povratak na slobodu jamstvo da će ponoviti zločin.
Dok se sudovi bave paragrafima i definicijama, obitelji nose cjeloživotnu kaznu i patnju.
Toni Eterović
