Istraživački novinar Toni Eterović donosi svjedočanstvo o razgovoru s tadašnjim ravnateljem USKOK-a i glavnim državnim odvjetnik Dinkom Cvitanom 2013./14 godine, njihovom odnosu, borbi protiv organiziranog kriminala i kronologiji događaja koji su uslijedili. Tvrdi da isključivo to iznosi jer mu Cvitan nikada nije rekao da je to nešto što treba biti tajno a bilo ih je troje u uredu. Eterović je doživio strašnu nepravdu optužbi koje su ugasile njegov portal, no šokovi se kriju u osobama sa kojima se družio.
Godine 2013/14., dok sam kao novinar istraživao afere oko ilegalnih zadruga, spornih kredita i zajmova u Hrvatskoj i Austriji, upoznao sam tadašnjeg ravnatelja USKOK-a Dinka Cvitana preko čovjeka koji je radio u SOAi. U to vrijeme svakodnevno sam pisao o organiziranom kriminalu, visokoj politici i ljudima koji su, po mom mišljenju, godinama uništavali živote običnih građana.
Ponašao se privatno, otvoren i izrazitih Jugo stavova
Kad sam došao na razgovor, postavio sam mu pitanje koje me dugo mučilo:“Gospodine Cvitane, kako je moguće da čak i ljudi iz sustava traže pomoć moje redakcije? Zar je normalno da ne vjeruju policiji i USKOK-u? Što se događa u ovoj državi? Kako su prijevare sa zadrugama, kreditima i zajmovima mogle godinama prolaziti, a da službe ništa ne znaju?”
Prema mom sjećanju, odgovorio mi je da sam hrabar, ali da nisam trebao ići sa svojim stožerom u Beč prijavljivati stvari nego doći izravno njemu. Rekao mi je da sam trebao doći kao ravnatelju USKOK-a i da bi oni prije riješili to nego Austrija. Pored mene je bila moja kolegica i odvjetnica, on je nas oduševio. Otkrio mi je svoje istinito saznanje, da je veća praonica novca Austrija nego Švicarska. Ostao sam šokiran. No to se pokazalo točnim usljed sankcija Rusiji koje je čak Švicarska unijela ali Austrija nije. Tad sam se sjetio njegovih riječi.
Bila mi je čast što me primio, čitao me, postali smo prijatelji
Bila mi je čast što me primio. Dao mi je i svoj broj mobitela. Tijekom razgovora opustio se i stekao sam dojam da me doživio kao iskrenog čovjeka koji doista nema skrivene namjere. Tada je bila još vlada Zorana Milanovića i Ranka Ostojića ali ja sam kao bombarder napadao i lijeve i desne. Naročito Slavka Linića. Zapravo iako me se doživljavalo kao antikomunista, ja sebe smatram velikim antifašistom i možda sam nekada nešto istaknutije rekao pa bi odzvanjalo.
No izuzetno je bolno kad vidim da komunisti i antifašisti odmah stave čovjeka na crnu listu zbog pogrešnog izjašnjenja a to nije dobro za antifašizam. Partizani su se borili protiv okupacije i nažalost sve planine su potopljene krvlju jednih i drugih. Borilo se protiv zabrana riječi i opet se uveo taj strah da ne kažeš nešto krivo.
U jednom trenutku, u prisutnosti moje odvjetnice, razgovor je otišao i na društvene teme. Govorio je kako mu smeta što crkva gradi milijunska crkvena zdanja i da to nije Kristov put. Istakao je da voli papu Franju i da je za socijalnu crkvu, koja sa narodom živi. Tada je izvadio iz džepa sitan novac i rekao otprilike: “Evo što ja imam, a drugi se rasipaju.” Istakao je da se u komunizmu znalo što je red i zakon a da sada vlada bezakonje. Ja sam se čak i složio sa njim ali rekao da je bilo i mnogo montiranih postupaka.
Čeprkao sam i po udbaškim ubojstvima ali ništa osobno
Kasnije mi je osoba koja se predstavljala kao netko tko brine o mojoj sigurnosti i nosila moje prezime više puta prenosila da Cvitanu smeta što negativno govorim o komunizmu ali i ocu tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića. Samo sam ponavljao pitanja i zašto se nije oca bivšeg predsjednika dalo ispitati talijanskim istražiteljima za ubojstvo obitelji Ševo.
Možda zaista je u našoj podjeljenoj zemlji ostao interes da su veću važnost za državu odradili Udbaši nego emigranti. Možda su emigranti izazivali nerede. Meni komunisti kažu da je na Tita 100 puta pokušan atentat i da su zato bili strogi zakoni. Možda Josipovićev otac uopće nije ubojica ali su htjeli razgovor sa njim povodom trostrukom ubojstva i čovjeka se sakrilo. Nisam mogao sve shvatiti a želio sam. Imam prijatelje vjernike i komuniste i raznih vrsta a najviše ih volim autentične, tko jesi da jesi.
Stvorio sam Živi zid, vjerovao u njihove ideje, koje su postale prevara, spajali su me sa ljudima za pomoć koje nikada nisam sreo ali su me spajali sa njima iz mjesta i sela sa teškim pričama.
Cvitan mi je najavio dvije godine prije da je situacija sa Todorićem i Mamićem nemoguća. Da se to treba riješiti a i ovo moje čim dođe na red da ćemo se čuti. On je dobio zadatak za velike odstrele na državnom nivou i ja to ne mogu komentirati. No bojim se da je mene prodao. Znam da su zagrebački taxisti u to vrijeme svi pričali da se sprema uhićenje Linića a desilo se štošta drugo. Mamić, pa Todorić.
Paraelno upetljao sam se u more informacija i poznanstava a mnoge imam i danas u vrhu. Cvitan nije mogao riješiti aferu koju smo imali jer je bilo uvučeno preko 100 visokopozicioniranih carinika, posrednika, bilježnika i sudaca. To bi bio politički nenormalan skandal. Shvatio sam da to nije pitanje pravde nego politike. Žele li riješiti u interesu ovršenih i jadnih građana ili krupnih igrača sa milijardama.
Morali su me ušutkati, diskreditirati ili ubiti jer je moje članke preuzimala Nova tv i Jutarnji, a istraga je vodila doslovno prema NLO.
Nekoliko moćnika iz Hrvatske i Austrije je stajalo iz toga a više me ni ne zanima. Istrošilo me. Ne mogu ih dokazati ali znam. Samo ja uz pomoć dvije odvjetnice sam radio, na kraju bi pio antidepresive da sve izguram što se tražilo. Nisam imao ni dana ni noći. Ako policija i inspektori iz Zagreba i Zadra i Istre traže od mene pomoć pa kuda vodi ova država? Oni ne vjeruju u svoj sustav nego u moj i žele ga nadopuniti.
Više puta me Cvitan molio da javno ne kritiziram njegov rad prije nego što razgovaram s njim. Govorio je da ga uvijek mogu nazvati i da će razgovarati sa mnom. Upoznao sam paralelno Živi zid i Pernara i poklonio sam im vjeru, spavali su u mene, spajali me sa sirotinjom po Zagrebačkoj okolici kojima su trebale stalno neke pomoći i ja bi to oglasio na portalu tadašnjem prije 10 godina.
Živi zid je tražio da pomažem sve više ljudi koji su blokirani a 90% nikada nisam ni vidio.
Neki su bili blokiranih računa, molili su me za račun. Pojavio se i Milijan Brkić te Tomislav Karamarko koji su jednom branitelju pomagli na naš poziv da mu ne otmu kuću, ali mene je to skupo koštalo. Ja sam pomalo graničio sa histerijom pa sam ogadio i Karamarka i Brkića, kako ću nekome pomagati bez dokumenata, bez da svjedoči, svi su rekli da su oni tu, a Brkić me gadio ali ne direktno jer bi ja javno.
Tad sam rekao branitelju Sočanu da je najbolje pred banku otići prosvjedovati i da snimi. I baš mu je Ivan Turudić prišao u susret i pričao sa njim kako su ga bankarski lopovi pokrali i ovršili mu kuću. Ali neprovjereno sam počeo olako pomagati i zaprimati donacije i to je postao cirkus i nered koji me koštao. Navijao sam za izručenje Perkovića i Mustača. Bio sam iznimno čudan kroz svoj medij i selektirao pravdu, nekad sam možda griješio pa tko ne griješi?
Kronologija događaja i sada mi je pod psiho blokadom ali slike ne lažu
Kada je i moj život krenuo u potpuno drugom smjeru, nazvao sam Dinka Cvitana na mobitel. Pitao sam ga kako je moguće da mi se podmeću određene situacije. Na ta pitanja nije mi znao dati odgovor niti mi je mogao pomoći. Rekao je da trebam paziti sa kime imam posla jer me svatko okružio. Lako bi ja suzio krug no izgledno je bilo da je meni bilo namješteno gašenje portala.
Do danas razmišljam o tom vremenu u kojem se sve događalo. Pisao sam o organiziranom kriminalu, visokoj politici i temama koje mnogi nisu željeli otvarati. Prozivao sam iBrojni ljudi iz državnih institucija poznavali su moj rad i čitali moje tekstove. Osoba iz BIH mi je namjestila sliku i podatke i djelatnik tajne službe SOE mi je to priznao, te poručio da me od podvale nije mogao zaštititi jer su i na njega vršili pritisak.
Jedni su krivili Milijana Brkića drugi Ranka Ostojića, treći Pernara
Pa ja sam bio izbezumljen, jedni su krivili Milijana Brkića drugi Ranka Ostojića, treći munjenog Pernara, ali od mene se napravilo kaljužu i stoputa sam ih prokleo. Pa svaki euro, eto greška je što je primano na ruke najveća greška, inače bi sve bilo jasno i čisto ali nisam nikad imao novca ni ko nijedan njihov zajam ni kredit i to se nije moglo trošiti. Većina tih optužbi je pala ali još rušim sve do EU suda.
Vrijeme je pokazalo da su nakon našeg razgovora doista uslijedile neke od najvećih istraga u modernoj hrvatskoj povijesti. Moj susret s Dinkom Cvitanom ostao mi je u sjećanju kao susret s čovjekom koji je vjerovao da se protiv korupcije može boriti, ali i kao razgovor koji je u meni ostavio brojna pitanja na koja ni danas nisam pronašao odgovore.
Odvjetnici su pljačkali klijente a to rade i danas u svakom slučaju. Oni su opasniji od sudaca
U to vrijeme Dinko Cvitan mi je, u privatnim razgovorima kako ih se ja sjećam, više puta davao do znanja da smatra kako ne bih trebao tako kritično pisati o tadašnjem predsjedniku Ivi Josipoviću, Ranku Ostojiću, Mladenu Bajiću, Zoranu Milanoviću, komunizmu, ali ni o drugim osjetljivim političkim temama. Ja to nisam mogao prihvatiti. Pisao sam jednako kritično i o HDZ-u, kao i o nepravdama koje sam vidio u Crkvi i drugim dijelovima društva. U meni je tada vladao bunt protiv svakog oblika nepravde, bez obzira od koga dolazila.
Nisam bio ni svjestan koliku težinu imaju moji tekstovi. Pisao sam bez lektora, često s gramatičkim pogreškama, ali očito su moje riječi dopirale do ljudi koji su donosili važne odluke. Tijekom godina čuo sam i izjave da su pojedini moji članci izazivali velik pritisak te da zbog njih neki nisu mogli mirno spavati. Čak da je više puta izlazila unutarnja kontrola. Tada sam shvatio da novinarska riječ može imati daleko veći odjek nego što sam ikada očekivao.
Sada bi značajno promjenio odmjerenje u svim istragama kako postići efikasniji cilj
Moja namjera nikada nije bila uništavati ljude. Često sam pokušavao razgovorom riješiti sporove i upozoravati na nepravde koje su, po mom mišljenju, nanesene drugim ljudima. Vjerovao sam da dijalog može biti jači od sukoba. Odvjetnici su radili protiv svojih klijenata u 90% slučajeva gdje sam pisao. Čak ih nisu zvali na ročište i tražili da ih se psihijatrijski vještaći. Ostao sam šokiran. Osoba vjeruje odvjetniku kao Bogu, a on mene razoružava da u interesu osobe pobjedim. Tu si nemoćan.
Na sudovima sam, međutim, često imao osjećaj da je naglasak bio na pokušaju mirnog rješenja spora. Sutkinje Marina Boko i Mila Kragić te sudac Marko Benčić, prema mom iskustvu, nastojali su potaknuti stranke na nagodbu i pomirenje. Pa i mene “ajde dogovori se” vidjeli su emocije moje i da nisam baš samo buldog koji trga, nego čekali što da napravim, kada sam vidio da odvjetnici stranki rade protiv njih a one nisu došle to je značilo da se unatpč dokazima moram povući.
Danas bi sve promjenio u pristupu
Tu vlada neumorna laž, bezočnost, a ja se trošim svakim dolaskom sa ponekim ljudima koji ne znaju što traže. Prvo bi tražio plaću da to radim iz ljubavi 1500 €ura, nemam velike prohtjeve, ne pušim, ne pijem, ne drogiram se. Ne patim za autima niti elitnim društvima. Nisam se još oženio, ali imam curu koja je sutkinja i umjesto sa mnom, spava sa spisima. Jako važan je tim i organizacija, razviti zdrave odnose sa sustavom jer “mali čovjek” iako je često pun osuda, treba pomoć sustava koji ga često od pojedinaca ignorira.
Za povezane teme koje dolaze o nepravdi samo kliknete provjereno na link . Moći ćete rezervirati svoje priče našim aktivistima, zamjenicima urednika i novom ekskluzivnom uredniku.
Razgovarao Borna Milat
