Stručnjaci za gastronomiju istaknuli su da su neke stvari iste u Zagrebu i danas i 20-ih godina prošlog stoljeća, poput “kultura kumica” na našim tržnicama. I tada su kumice u narodnim nošnjama prodavale sir i vrnje i dolazile iz obližnjih sela. Zagrepčani tog doba voljeli su izlaziti u gostionice po Tuškancu, Šestinama i Vrhovcu gdje su uživali u velikim komadima odojka i domaćem vinu. Pored toga, dan nakon izlaska tegobe liječili su zdravim vodicama. S druge strane, viši slojevi društva uživali si i jeli u Esplanadi.
Građanska je kuhinja Zagreba tih godina bila u skladu s modnim trendovima i s lakoćom jeusvajala nove recepte i kulinarske mode, posebno iz razloga što je građanski stol uvijek predstavljao važno mjesto gdje se stjecao ili gubio društveni ugled. Elaborirani jelovnici i složeni recepti ala Nelson, Radetzky i brojni ostali skrivaju temeljne vrijednosti ove kuhinje, s to su točnost, čistoća i štedljivost. Pod strogim vodstvom gazdarice kuće, sluškinje ili,u bogatijim kućama, kuharice, slagale su sezonske jelovnike u kojima su dominirala ukrašena jela, bogati umaci i složene salate te obilje kolačića i likera.
Osobita poslastica bili su riječni rakovi i raznolike nadjevene pečenke, uvijek kićeno servirane s osobitom pažnjom. Običan građanski ručak, kako nam savjetuju onodobne kuharice, koje jesu tek slika ideala, mogao je izgledati ovako: „juha od sitnine peradi s finim valjušcima, kuhano meso skemberlendskim umakom, ukrašena govedina, divljač s pireom od gljiva, pečenka od guske i patke s kompotom i zelenom salatom, fini kolačići i kava.”
Zanimljiva kuhinja, zar ne?
Andrea Jakovčević, foto: missGASTRO
