Ako ste se nekad zatekli kako razgovarate sami sa sobom ili razmišljate naglas, ne brinite. Prema britanskim psiholozima, to nije znak ludila, nego zdravog razuma. Ako si ujutro nemotivirani kažete: “Hajde, ustaj i idi na posao”, to nije ništa neobično, naročito ako se suočavate sa situacijama zbog kojih ste nervozni.
Većina ljudi ima unutarnji glas, onaj koji vas vodi, potiče i pohvaljuje, ali i koji nam se ruga.
Taj glas je u našim glavama cijelo vrijeme, ali povremeno, da toga nismo ni svjesni, on progovori na glas.
Dajemo si upute
U knjizi My Stroke of Insight kao glavni razlog zašto razgovaramo sami sa sobom navodi se kako to nije nikakav znak ludila, nego način na koji mozgu dajemo konkretne upute i naredbe, pa mozak postaje više fokusiran. Psiholozi navode kako je to govor koji automatski koristimo još od ranog djetinjstva.
To rade i djeca
Psiholozi ističu da djeca često pričaju sama sa sobom i to instinktivno, što je jedan od načina na koji uče. Međutim, naša nas okolina, djecu uglavnom ušutkava i govori im da to ne čine, upravo zbog raširenog vjerovanja kako je riječ o poremećaju. No, psiholozi tvrde suprotno – ako si imate nešto za reći, recite to naglas, jer samo šutnja može biti greška.
Ilma B., foto: Pixabay
