Nije moguće točno utvrditi u kojoj je mjeri sultanija Hurem imala utjecaj u smaknuću Ibrahim-paše, ali se pouzdano zna da je njihov odnos otpočetka bio obiljeležen netrpeljivošću. Oboje su se borili za sultanovu naklonost, oboje su želeli da njihova reč bude zadnja i da njihovi ljudi budu postavljeni na visoke položaje. Hurem je, kao voljena sultanova žena, svakako bila u boljem položaju. Svim silama trudila se ocrniti Ibrahima: plašilo ju je njegovo protežiranje Mahidevranina sina Mustafe, koji je bio konkurent njenim sinovima za nasljeđivanje prestolja. Ipak, Ibrahim je delom bio kovač vlastite nesreće. Nakon novog pohoda na Austriju 1532, okončanog zauzimanjem tvrđave Kisek, izaslanici Karla V. i Ferdinanda I. Habsburškog došli su u Istambul kako bi pregovarali o miru. Ibrahim-paša ih je primio u punom sjaju, ističući svoj značaj u vođenju državnih poslova. Kroničari su zabilježili njegove riječi: “Što ja učinim, dobro je učinjeno. Običnog konjušara mogu postaviti za pašu. Mogu po miloj volji dijeliti zemlje i kraljevstva, a da se moj gospodar ne usprotivi. Ako on nešto zapovjedi, a ja se s tim ne složim, to se neće ispuniti; ako, pak, ja nešto zapovjedim, a on drugačije odredi, izvršit će se po mojoj, a ne njegovoj volji. Mir i rat su u mojoj ruci.” Zamislite kolika je bila silna vjera Sulejmana u Ibrahima, koliko prijateljstvo da se usudi tako nešto izjaviti. Do Sulejmanovih ušiju stigle su priče ali mu je još duboko vjerovao.
Stvari su se promjenile tijekom pohoda na Safavide 1533. godine. Premda je misija završila uspješno, zauzimanjem Bagdada, vojnim se logorom proširila priča da Ibrahim kuje zavjeru protiv sultana. Kad je ovaj čuo da mu najbliži prijatelj radi o glavi, sudbina Ibrahim-paše bila je zapečaćena. Sulejman je vjerovatno teška srca, naredio njegovo ubojstvo. O kakvim zavjerama i izdajama je bilo riječ nije se znalo ali je Sulejmanu grozno palo sve što su mu svjedoci iznjeli. Ipak, prijateljske spone bile su još snažne kao muškarca i žene. Sulejman je nekoliko večeri proveo u društvu nekadašnjeg štićenika, ostavljajući mu mogućnost da pobjegne. Premda Ibrahimova pisma svjedoče da je ovaj bio svjestan sudbine koja ga čeka, nije ni pokušao izbjeći neminovno. Ubijen je tople proljetnje večeri 1536. godine, kad je došao na večeru sa sultanom. Zadavljen je svilenim gajtanom, što je bio običaj kod pogubljenja visokih službenika. Tako je makbul (“miljenik”) postao maktul (“pogubljenik”).
H.B., Foto: X
