Dok je Sulejman s trijumfalnim uspjehom nastavljao vojne pohode, njegova voljena Hurem nije uzimala predaha od dvorskih intriga. S Ibrahimovim ubistvom, riješila se velikog rivala, ali joj je princ Mustafa i dalje bio trn u oku. Sultanija je bila odlučna u namjeri da jedan od njenih sinova nasljedi Sulejmana na osmanskom tronu. Kako je princ Abdulah umro još kao dječak, a Džihangir je bio grbav i boležljiv mladić, u igri su bili Mehmed, Selim i Bajazid… I, dakako, omraženi joj Mustafa. Hurem je odlučila da ga se riješi pošto-poto. Pronašla je idealnog saveznika za svoje spletke: Rustem-pašu Opukovića, ambicioznog i pohlepnog čovjeka koji se od položaja carskog konjušara uspeo do velikog vezira. Hurem je ishodila da mu sultan da njihovu jedinu kćer Mihrimah za ženu, a pozicija carskog zeta učinila ga je jednim od najmoćnijih ljudi u carstvu. Zahvalni Rustem-paša činio je sve što je bilo u njegovoj moći da Huremin sin Mehmed postane prestolonasljednik. Kad je Sulejman upravljanje Manisom poverio Mehmedu, dok je Mustafa poslan u neku udaljenu provinciju, činilo se da sve ide po planu. Sudbina je, međutim, odredila drugačije: godine 1543. Mehmed umire nakon kratke i teške bolesti, čime se borba za prestolje zaoštrava.
Dok je sultan dugo žalovao za sinom, zapostavljajući državne poslove i povlačeći se u bedem neprobojne šutnje, Hurem se brzo oporavila od gubitka. Novi plan već se kovao u njenoj glavi. Navela je Sulejmana da 1547. godine ponovo zarati sa Safavidima, kako bi njen zet Rustem pokazao svoje vojničke sposobnosti a najstariji sin Selim vladarska svojstva dok bude zamenjivao oca u Istanbulu. Sulejman je dve godine uspešno ratovao, osvojivši trideset i jedan grad. Tri godine kasnije, ponovno je krenuo na Iran. Tamo će zavera Hurem i Rustem-paše napokon početi davati rezultate. Iz logora u sjevernoj Anadoliji, sultanu je upućen povjerljivi izaslanik Rustem-paše, koji ga je izvjestio da Mustafa kuje zavjeru protiv njega, u čemu ga podržava vojska. On čak Sulejmanu prenosi riječi koje se, navodno, čuju među trupama: “Sultan je prestar i nesposoban da predvodi vojsku, prestolje treba preuzeti njegov zakoniti naslednik Mustafa”. Sultanovo srce ispunilo se dubokom mržnjom, ali je osveta morala pričekati.
H.B., Foto; X
