Krist kao savršenstvo nije samo religijska ideja, već univerzalni ideal koji nadilazi granice vjere. Za vjernike i ateiste, takva pojava predstavlja savršenstvo na zemlji primjer života koji nas poziva na dublje razumijevanje sebe i drugih.
Iako se Isus Krist slavi kao nadčovjek i sin Božji u kršćanstvu, često ga tražimo na pogrešnim mjestima u redovima ispovijedi, među raspetima, simbolima, a rjeđe u stvarnom životu. Punimo kolone reda za ispovjed kao da Krist sve to ne vidi. Nekako kao da podcjenjujemo njegovu moć stavljajući ga u svoje ograde.
Kao sumnjivi Toma mi stalno tražimo od njega fizičke dokaze, što ne umanjuje našu potragu ni vjeru ili nevjeru nego dovodi u pitanje jeli vjerujemo u njegovo duhovno koje je najsvetije i teško je dokazivo fizičkim? Ili trebamo protokole i red za doći do njega? Trebamo tradicije i priznanja ljudi.
Kristova prisutnost u svakodnevnom životu
Suština njegove poruke nije u udaljenosti, nego u prisutnosti. Njegov život, poput života većine ljudi, obilježen je patnjom ali i davanjem najboljeg od sebe. Upravo u tome leži naglasak na duhovnom životu.
Postojanje nakon tjelesne smrti ono što nam nije dano da vidimo ukazuje da Božanska prisutnost nije ograničena na hramove. Ona nadilazi sve granice prostora i vremena.
Biblijska poruka: Bog nije vezan za mjesto
Krist podsjeća Samarijanku na zdencu (Evanđelje po Ivanu 4, 21–24): „Dolazi čas kada se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu…Bog je duh i oni koji mu se klanjaju trebaju se klanjati u duhu i istini.“ Ova poruka jasno govori: Bog nije vezan za prostor nego za način na koji živimo.
Kako prepoznati Boga u svakodnevici?
Kakva nam to treba biti poruka danas?
- Vidimo li Boga u ljudima oko sebe?
- U potrebnima, slabima i odbačenima?
- U onima koje ne razumijemo ili izbjegavamo?
Možemo li ga prepoznati:
- u umornom pogledu,
- u tihoj borbi koju nitko ne vidi,
- u čovjeku koji griješi, ali i dalje traži smisao?
Prepoznajemo li svetost u malim stvarima u radu, strpljenju, oprostu?
Duhovnost izvan religijskih okvira
Često Boga zatvaramo u obrede, prostore i trenutke. Ali ako je Bog duh kako kaže Krist onda ga ne možemo ograničiti. To znači da se duhovnost ne živi samo u crkvi, nego u odnosima koje gradimo, načinu na koji govorimo, u empatiji koju pokazujemo.
Savršenstvo kao način života
Ako je Krist savršenstvo, onda savršenstvo nije nedostižan ideal.
Ono je poziv:
- da volimo bez uvjeta
- da pomažemo bez očekivanja
- da budemo prisutni jedni za druge
Za vjernika i ateista, ova poruka ostaje ista čovjek koji nadilazi sebe kroz dobrotu.
Gdje zapravo tražimo Boga?
Možda prava poruka nije u traženju Boga izvan sebe, nego u njegovom prepoznavanju u svakodnevnom životu.
Jer ako Bog nadilazi sve granice,
onda ga najčešće susrećemo tamo gdje ga najmanje očekujemo,
u čovjeku pored sebe.
Pripremio Toni Eterović
