Kršćanska vjera od samih početaka nosi napetost između Boga koji se objavljuje u povijesti i ljudske sklonosti da tog istog Boga zatvori u granice: hrama, naroda, kulture, institucije ili ideologije. Biblija, međutim, uporno svjedoči o Bogu koji nadilazi granice, koji se ne da posjedovati i koji se objavljuje ondje gdje ga ljudi najmanje očekuju. Tako se kao rođeni katolik usuđujem napisati da je naša crkva odavno raspuštena, elitizirana ali je važno jeste li vi i ja sačuvali odnos sa Kristom. Jesi li katolik, pravoslavac i jesi li kršćanin? Pažljivo se tražimo u tekstu sve što nam smeta.
Pogledaj koje moramo ispuniti uvjete a ne možemo ni ja ni mnogi od vas. Iznosim Biblijske temelje prožete duhom svetim. i želim ostati Kršćanin. Isus Krist stoji upravo na tom mjestu koje nam je često najteže prihvatiti – mjestu radikalnog prihvaćanja. On razotkriva religioznost koja služi kontroli i moći, a objavljuje Boga koji je ljubav (usp. 1 Iv 4,8). Ovaj članak, oslonjen na biblijske tekstove i temeljnu kršćansku teologiju, želi pokazati da je Božji dom cijeli svijet, da Bog ljubi marginalizirane i manjine te da Evanđelje nema veze s nacionalizmom, fašizmom ili isključivošću.
1. Bog nije zatvoren u hram, Crkvu ni naciju
Isus u razgovoru sa Samarijankom izravno razbija ideju da je Bog vezan uz jedno sveto mjesto ili narod: “Dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu… Bog je Duh” (Iv 4,21–24).
Ovdje Isus jasno pokazuje da Bog nije vlasništvo religijske institucije. To potvrđuje i apostol Pavao: “Bog koji je stvorio svijet i sve na njemu ne prebiva u hramovima načinjenim rukama” (Dj 17,24).
Teološki gledano, Bog je transcendentan, ali i imanentan – prisutan u cijelom stvorenju. Svaki pokušaj da ga se svede na jednu naciju, kulturu ili crkvenu strukturu proturječi samoj naravi Boga.
2. Krist je s migrantima, strancima i beskućnicima
Jedan od najsnažnijih Isusovih govora o sudu ne govori o dogmama, nego o odnosu prema marginaliziranima: “Stranac bijah i primiste me” (Mt 25,35). Isus se identificira sa strancem, gladnima i beskućnima. U starozavjetnoj tradiciji, koju Isus nastavlja, stoji: “Stranac koji prebiva među vama neka vam bude kao domaći” (Lev 19,34).
Kršćanska vjera ovdje ne ostavlja prostor za strah kao izgovor za ne-ljubav. Migrant nije prijetnja, nego mjesto susreta s Kristom.
3. Ljubav prema neprijateljima – suprotnost fašizmu
Fašizam i nacionalizam počivaju na podjeli: mi i oni. Isus čini upravo suprotno: “Ljubite svoje neprijatelje” (Mt 5,44).
U prispodobi o Milosrdnom Samarijancu (Lk 10,33–37) Isus za uzor ne uzima pripadnika “pravog” naroda ili vjere, nego stranca i neprijatelja. Evanđelje time ruši etničke, vjerske i nacionalne barijere. Teološki gledano, kršćanstvo je nespojivo s ideologijama koje uzdižu jednu naciju ili rasu iznad drugih. Bog “od jednoga stvori sav ljudski rod” (Dj 17,26).
4. Bog je na strani manjina i potlačenih
Isusov javni nastup započinje riječima: “Posla me da navijestim radosnu vijest siromasima” (Lk 4,18).” Bog u Bibliji stalno bira ono što je slabo i marginalizirano: “Bog izabra ono što je slabo u svijetu” (1 Kor 1,27).” Manjine nisu prijetnja Božjem poretku – one su često mjesto Božje prisutnosti. Crkva gubi vjerodostojnost kad se poistovjeti s moći umjesto s ranjivima.
5. Homoseksualne i lezbijske osobe i Evanđelje
Isus nikada ne isključuje ljude na temelju identiteta. Njegove najteže riječi upućene su religijskim elitama bez milosrđa, dok marginalizirane prima za stol: “Milosrđe mi je milo, a ne žrtva” (Mt 9,13). Temeljna kršćanska istina glasi:“Ništa nas neće moći rastaviti od ljubavi Božje” (Rim 8,38–39). Teološki, Božja ljubav prethodi svakom ljudskom obraćenju, promjeni ili savršenstvu. Isključivanje ljudi iz zajednice u ime Boga proturječi samoj naravi Evanđelja.
6. Bog prebiva u čovjeku, ne u strukturama
Novi zavjet jasno kaže: “Vi ste hram Božji” (1 Kor 3,16).” i “Jedan je posrednik između Boga i ljudi – Krist” (1 Tim 2,5). To znači da se odnos s Bogom ne događa prvenstveno kroz institucije, nego u srcu koje ljubi. Crkvene strukture imaju smisla samo ako služe tom susretu.
7. Eschatološka vizija: svijet bez religijskih kaveza
Otkrivenje donosi snažnu sliku budućnosti: “Hrama u gradu ne vidjeh, jer Gospodin Bog i Jaganjac – hram su njegov” (Otk 21,22). Konačna Božja vizija nije svijet podijeljen zidovima, nego zajedništvo u kojem je Bog sve u svima.
Bog Biblije ne da se zatvoriti u kaveze crkava, nacija ili ideologija. Isus Krist pokazuje da je Bog prisutan među migrantima, siromašnima, manjinama, neprijateljima i svima koje društvo odbacuje. Evanđelje je poziv na radikalno prihvaćanje, ljubav i slobodu. Božji dom nije država, niti institucija – Božji dom je cijeli svijet, a njegovo prebivalište je srce koje ljubi. Koliko je meni toga teško prihvatiti? Smijem li zbog toga mjenjati ljudske poglede i lažno vjeru interpretirati? Ma koliko mi je teško prihvatiti migrante i mnoge, Isus i Bog se ne slažu samnom i moram ako su mi svetinja poraditi na svom odnosu sa Bogom, srce uz srce.
Toni Eterović
