U posljednjih nekoliko godina, društvene mreže postale su mjesto gdje mnogi ljudi traže podršku za anksioznost, paniku i depresiju. Postoje brojne grupe posvećene mentalnom zdravlju u kojima članovi dijele svoja iskustva, simptome i savjete o terapijama i lijekovima.
Međutim, postavlja se važno pitanje: pomažu li takve grupe zaista ili mogu dodatno produbiti problem?
O ovoj temi vrijedi razmisliti kroz perspektivu Martina Seligmana, jednog od najpoznatijih psihologa i osnivača pozitivne psihologije. Seligman je američki je psiholog, pedagog i autor knjiga za samopomoć. Seligman je snažan promotor unutar znanstvene zajednice svojih teorija blagostanja i pozitivne psihologije. Njegova teorija naučene bespomoćnosti popularna je među znanstvenim i kliničkim psiholozima.
Kako bi Martin Seligman gledao na ove grupe?
Seligman je poznat po konceptima naučene bespomoćnosti i naučenog optimizma. Naučena bespomoćnost nastaje kada osoba povjeruje da nema kontrolu nad svojim stanjem. Naučeni optimizam podrazumijeva aktivan pristup promjeni i oporavku
Iz njegove perspektive, ključ nije u samom postojanju grupa, nego u njihovom utjecaju: Ako grupa potiče osjećaj napretka i kontrole korisna je. Ako učvršćuje osjećaj bespomoćnosti može biti štetna.
Negativne strane grupa za depresiju
1. Identitet vezan za problem
U nekim grupama ljudi počinju poistovjećivati sebe s dijagnozom: “Ja sam depresivan” umjesto – “Prolazim kroz depresiju”. Ovakav način razmišljanja može otežati izlazak iz problema jer postaje dio identiteta.
2. Stalna ruminacija
Neprestano analiziranje simptoma, lijekova, loših iskustava može dovesti do pojačavanja anksioznosti i depresije. Umjesto rješenja, fokus ostaje na problemu.
3. Normalizacija stagnacije
Ako većina članova ne napreduje, stvara se dojam da je stagnacija normalna. To može nesvjesno poslati poruku:
“Ništa se ne može promijeniti.”
4. Socijalno pojačanje patnje
U grupama ljudi često dobivaju pažnju i podršku kada im je loše. To može dovesti do nesvjesnog obrasca:
patnja = povezanost.
Pozitivne strane ovakvih grupa
Unatoč rizicima, ovakve zajednice mogu imati i važne koristi.
1. Osjećaj pripadnosti
Smanjuju osjećaj usamljenosti i izolacije.
2. Dijeljenje iskustava
Članovi mogu razmijeniti:
- korisne strategije
- osobna iskustva
- informacije o terapijama
3. Prvi korak prema pomoći
Za mnoge ljude, online grupa je prvi korak ka otvaranju i traženju stručne pomoći.
4. Emocionalna validacija
Osjećaj da drugi razumiju kroz što prolazite može biti važan dio oporavka.
Razlika između zdrave i nezdrave grupe
Zdrava grupa:
- potiče konkretne korake naprijed
- fokusira se na rješenja, ne samo na probleme
- slavi male pobjede
- ne romantizira patnju
Nezdrava grupa:
- stalno se vrti u istim temama
- identitet je vezan uz dijagnozu
- fokus je isključivo na simptomima
- obeshrabruje promjene
Kako prepoznati utjecaj grupe na sebe?
Postavite si nekoliko pitanja:
- Osjećam li se bolje ili lošije nakon sudjelovanja?
- Potiče li me grupa na akciju ili me drži pasivnim?
- Vidim li primjere napretka ili samo stagnacije?
Odgovori na ova pitanja mogu jasno pokazati je li grupa korisna za vas.
Grupe za depresiju na društvenim mrežama nisu nužno ni dobre ni loše – njihov učinak ovisi o načinu na koji funkcioniraju.
One mogu pomoći u smanjenju usamljenosti i pružiti podršku i razumijevanje. Ali također mogu učvrstiti negativne obrasce razmišljanja i održavati osjećaj bespomoćnosti
Ključ je u ravnoteži – koristiti podršku, ali ne ostati zarobljen u stalnoj analizi patnje.
Pripremio Toni Eterović
