Prestanimo se pretvarati da je svaka ideja jednako vrijedna. Nije. A tvrdnja da su depresija i anksiozni poremećaj “isto” nije samo pogrešna ona je intelektualno lijena i opasna. Zapravo slušanje koje kakvih Beroša i Pavlovića, vidovitih Milana te njihova predavanja su prevare. Oštro smo protiv muljanja i nadriljekara koji se usuđuju osporavati medicinu a ne je nadopunjavati jer nemaju čim.
Prevaranti su usavršili uvjerljivost, ali medicina nije uvjerljiva, nego prosta, shvaćena i neshvaćena jer je dokazana. Ono što je dokazano ti ne trebaš zato biti uvjerljiv. Problem je u tome što svi danas žele biti svoji liječnici i sve krene naopako.
To nije hrabro “razmišljanje izvan okvira”. To je odustajanje od razumijevanja.
Depresija je gašenje a tjeskoba buka
Depresija nije drama. Depresija je gašenje. To je tišina koja proguta volju, smisao i pokret. To je stanje u kojem prošlost postaje jedina stvarnost, a sadašnjost gubi težinu. Nije riječ o tome da je čovjek “tužan”, riječ je o tome da više ne vidi zašto bi išta uopće bilo važno.
Tjeskoba nije isto. Tjeskoba je buka. To je um koji ne prestaje, tijelo koje je stalno na rubu, život projiciran u beskonačno “što ako”. To je budućnost koja se pretvara u prijetnju. Nije praznina nego preopterećenje.
Jedno je kolaps. Drugo je pregrijavanje.
Jedno je “ništa nema smisla”. Drugo je “sve može poći po zlu”.
Kako uhvatiti manipulatora u neznanju
Ako to ne vidiš, nemaš što savjetovati drugima. Ti si promašio svo znanje.
Viktor Frankl je to razumio bez modernog marketinga i bez potrebe da pojednostavljuje stvarnost kako bi bila “probavljiva”. U njegovoj Logoterapija, depresija nije samo kemijski disbalans ili loš dan to je pukotina u smislu. Egzistencijalni vakuum. Kad nestane “zašto”, nestaje i “kako”.
Tjeskoba, s druge strane, nije automatski neprijatelj. Ona je često signal napetosti između onoga što jesi i onoga što bi mogao biti. Problem nije njezino postojanje, problem je kad postane paraliza. Kad mogućnosti prestanu biti prostor slobode i postanu zatvor.
I tu dolazimo do nadriliječnika.
Oni ne razlikuju jer ne znaju.
Ne znaju jer ne uče.
Ne uče jer im istina nije cilj nego dojam.
Zato će ti:
- izjednačiti neizjednačivo
- nabrojati svaku moguću nuspojavu kao da su pravilo, a ne iznimka
- ponuditi “prirodna rješenja” bez dokaza, ali s puno samopouzdanja
To nije alternativa medicini. To je improvizacija na tuđem zdravlju.
Najgore od svega? Takav govor zvuči uvjerljivo. Jer je jednostavan. Jer obećava jasnoću tamo gdje stvarnost traži nijanse. Ali mentalno zdravlje nije teren za parole.
Ako nekome kažeš da su depresija i tjeskoba isto, nisi pojednostavio nego si izbrisao razliku koja može odlučiti o nečijem liječenju.
A to više nije mišljenje. To je odgovornost.
Zato ovo nije poziv na “otvorenost prema svim perspektivama”. Ovo je poziv na granice.
Ne može svatko govoriti o svemu.
Ne može svaka ideja proći bez otpora.
I ne može se neznanje maskirati kao hrabrost.
Ako želiš pomagati ljudima, počni od jedne stvari: razlikuj ono što nije isto.
Sve ostalo dolazi poslije.
Pripremio Toni Eterović
