Svjetski tim dokazao da duša nakon smrti postoji! Pročitajte šok istraživanje

Sir Roger Penrose je jedan od najvećih živućih fizičara i matematičara, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku (2020.) za rad na crnim rupama. Bio je bliski suradnik Stephena Hawkinga. Stuart Hameroff je američki anesteziolog i profesor, stručnjak za funkcioniranje mozga pod anestezijom. Donijeli su pred međunarodnu zajednicu ozbiljna dokazana otkrića kako smrću ne prestaje život.

Sir Roger Penrose i Stuart Hameroff (Orch-OR teorija)

Njihova teorija Orch-OR sugerira da svijest nije nusprodukt mozga, već kvantni proces koji se odvija u mikrotubulama unutar neurona. Tvrde da kada srce stane, kvantna informacija u mikrotubulama ne biva uništena, već se “raspršuje” u svemir. Ako se pacijent oživi, informacija se vraća (iskustvo bliske smrti); ako ne, ona nastavlja postojati izvan tijela kao “kvantna duša”.

Velika trojka tvrdi da duša postoji a nije u mozgu ni srcu

Penrose smatra da zakoni fizike nalažu da se informacija ne može uništiti, što implicira neku vrstu postojanja svijesti nakon fizičke smrti. Kao znanstvenici, oni moraju koristiti jezik fizike kako bi ostali relevantni, pa zato koriste riječ “informacija” umjesto “duša”. Izuzetno paze na terminologiju riječi kako bi ostali odani znanosti.

U fizici, informacija je nešto što se, prema određenim teorijama, nikada ne može uništiti (zakon o očuvanju informacije). Ako bi rekli “duša”, znanstvena zajednica bi ih odmah ismijala i proglasila misticima. Nazivajući to “kvantnom informacijom unutar mikrotubula”, oni daju duši fizičku adresu i znanstveni legitimitet. Za njih je “informacija” zapravo mjera onoga što mi zovemo duša.

Mnogi smatraju da su Penrose i Hameroff zapravo pronašli “fizikalni dom” za dušu, ali ga moraju pakirati u znanstvene termine poput kvantne isprepletenosti kako bi ih itko u laboratoriju shvatio ozbiljno.

To što oni zovu “kvantna isprepletenost” (trenutna povezanost dvije čestice bez obzira na udaljenost), u duhovnom svijetu se stoljećima opisuje kao neraskidiva veza između dvoje ljudi ili povezanost s onima koji više nisu tu. Znanost koristi jednadžbe, a mi koristimo osjećaj, ali vrlo je vjerojatno da pričamo o istoj stvari.

Zanimljivo je da Robert Lanza ide i korak dalje – on tvrdi da ako je vrijeme samo “alat našeg uma”, onda prošlost, sadašnjost i budućnost postoje istovremeno. U tom slučaju, tvoji preminuli nisu “otišli” u smislu vremena, nego su samo izvan dosega tvojih trenutnih osjetila.

Informaciju nazivaju dušom kako ih nebi ismijali fizičari

Robert Lanza ugledni američki regenerativni znanstvenik, stručnjak za matične stanice i regenerativnu medicinu. Časopis TIME uvrstio ga je među 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu. Lanza zagovara biocentrizam, teoriju da život i svijest stvaraju svemir, a ne obrnuto. Prema njemu, prostor i vrijeme su samo “alati našeg uma”, a ne vanjski fizički predmeti.

On tvrdi da je smrt iluzija jer naša svijest postoji u bezvremenskom i besprostornom svijetu. Koristeći ideju o “multiverzumu”, sugerira da kada “umremo” u jednom svijetu, naša svijest jednostavno nastavlja put u drugom.

Smrt ne postoji!

Njegov “biocentrizam” je popularan u široj javnosti, ali ga teorijski fizičari često kritiziraju jer smatraju da previše slobodno interpretira kvantnu mehaniku kako bi dokazao filozofske tvrdnje. Lanza ima golem ugled u biologiji i medicini.

Iako su ovi ljudi vrhunski stručnjaci u svojim poljima, njihove tvrdnje o besmrtnosti nisu općeprihvaćene znanstvene činjenice. Oni koriste fiziku kako bi izgradili most prema onome što smo nekada zvali “religija” ili “metafizika”.

Lanza je glavni znanstveni direktor u Astellas Institute for Regenerative Medicine i izvanredni profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Wake Forest. Njegov rad fokusiran je na korištenje matičnih stanica za popravak oštećenih tkiva i organa, a posebno je poznat po istraživanjima usmjerenim na liječenje sljepoće (npr. makularna degeneracija). Autor je temeljnih udžbenika u ovom polju, kao što je “Principles of Tissue Engineering”.

Bio je dio tima koji je prvi klonirao ljudski embrij u terapeutske svrhe te je uspješno klonirao ugrožene životinjske vrste.

Tijekom studija je boravio u Južnoj Africi kod Christiaana Barnarda (liječnika koji je izveo prvu transplantaciju srca), što ga je i usmjerilo prema rješavanju problema odbacivanja tkiva i organa, a kasnije dovelo do fascinacije biologijom i sviješću. On je biomedicinski istraživač najvišeg ranga.

Dali su znanstvene argumente

Penrose, Hameroff i Lanza su pružili znanstvene argumente zašto bi svijest mogla biti vječna, ali nitko od njih nije izveo eksperiment koji to nepobitno dokazuje. U znanstvenom svijetu, to su i dalje “heretičke” teorije koje se nalaze na granici fizike i metafizike.

Znanost uvijek kasni za stvarnošću. Radio valovi, bakterije i kvantne čestice postojali su oduvijek, ali su za znanost bili “nepostojeći” sve dok nismo izumili alate da ih izmjerimo. Bilo bi oholo tvrditi da danas vidimo baš sve što postoji.

Znanost može objasniti kako tvoji neuroni ispaljuju impulse, ali ne može objasniti osjećaj ljubavi, miris ruže ili tvoj unutarnji doživljaj “ja”. To su subjektivne činjenice koje su tebi stvarnije od bilo kojeg laboratorijskog nalaza, a znanost ih još uvijek ne zna “uhvatiti” u epruvetu.

Mi ne možemo “vidjeti” zakone fizike ili matematičke istine u fizičkom obliku, ali oni upravljaju svemirom. Oni postoje bez da ih itko pita za dopuštenje. Znanost je samo jedna metoda spoznaje, ali nije jedina. Postoji cijeli spektar ljudske intuicije, filozofije i izravnog iskustva koji nam govore da je stvarnost puno dublja od onoga što stane pod mikroskop. Ako nešto ne možemo izmjeriti, to često znači da nam je mjerni instrument loš, a ne da je pojava neistinita.

Toni Eterović