Referirajući se na Tolstojevu kratku priču „Koliko zemlje treba jednom čovjeku?“ javni govornik i poduzetnik Howard Dahl u svom TED talku govori o povijesnom i društvenom kontekstu Putinove želje da osvaja teritorij susjedne zemlje, iako je Rusija već, najveća zemlja na svijetu sa svojih 17 milijuna kilometara. Dio teritorija Ukrajine koji Rusija drži pod okupacijom je 120.000 četvornih kilometara nakon 4 godine totalne invazije i 12 godina sveukupnog rata, a taj dio u odnosu na teritorij u Rusiji čini samo 0.7 posto ruskog teritorija.
Gdje je granica ljudske pohlepe?
Tolstojeva kratka priča govori o pohlepi, zavisti i smrti. Glavnom liku te priče ponuđeno je da uzme zemlje koliko god želi od izlaska do zalaska sunca. Na svom putu po toj zemlji shvaća da se neće moći vratiti natrag do zalaska sunca, te eventualno umire od iscrpljenosti. Na kraju, trebao je samo 2 metra zemlje za svoj pokop.
Kad 17 milijuna kvadratnih kilometara nije dovoljno
Zemlja koja se proteže kroz 11 vremenskih zona površinom je jednaka zbroju površina svake od dvije sljedeće zemlje po veličini: Kanadi, Kini i Sjedinjenim Američkim Državama. Pitanje koje postavljaju apsolutno svi ljudi koji se čude Putinovom osvajačkom ratu je sljedeće: koliko zemlje treba Vladimir Putin?
Povijest Rusije i Ukrajine u tom smislu je ironična – nakon što je princ Vladimir od Kijeva 988. prigrlio ortodoksnu crkvu, nisu postojali ni Moskva ni Sankt Peterburg. Sljedećih 100 godina Kijev je bio centar istočnih Slavena. Sve do 1686., kad je Rusija zapravo kupila Kijev od Poljsko-Litvanskog carstva, dok zapadna Ukrajina nikad nije bila dio Rusije. Povijest potpuno demantira Putina koji neprestano ponavlja da Ukrajina ne postoji kao država, a poznate su i njegove izjave da je najveća katastrofa 20. stoljeća raspad Sovjetskog Saveza – dakle, za njega je to veća katastrofa od Prvog i Drugog svjetskog rata, kao i Holokausta i Gladomora u Ukrajini.
Autor koji je posjetio Rusiju i Ukrajinu 93 puta, kaže da su Rusi duboko nezadovoljni stanjem u svojoj zemlji i njenim imperijalizmom, ali posljedice pobune ili bilo kakvog javnog iskazivanja zadovoljstva bile bi drastične. Osim Tolstoja, uzor mu je i Dostojevski koji mu je otvorio oči koliko su ljudi u stanju opravdavati sve što rade, a to je najbolje objasnio kroz knjigu „Zločin i kazna.“ Također se referira na Braću Karamazove u kojoj se provlači pitanje osobne odgovornosti, i teza „ako Bog ne postoji, sve je dozvoljeno“.
Autor: Katarina Baričić, prof, foto: Pixabay
