Pitanje smrti oduvijek je jedno od temeljnih pitanja medicine, filozofije i ljudskog postojanja. U suvremenoj medicini smrt se ne promatra samo kao trenutak, nego kao proces koji uključuje prestanak rada srca, disanja i konačno mozga.
Proces koji uključuje prestanak rada srca, disanja i konačno mozga
Jedan od liječnika koji se znanstveno bavi upravo tim prijelaznim razdobljem između života i smrti jest dr. Sam Parnia. Njegov rad često je pogrešno interpretiran u javnosti, pa je važno jasno prikazati tko je on, čime se bavi i koji je stvarni doprinos njegovih istraživanja. Njegova specijalnost je granica između života i smrti.
Dr Sam Parnia je specijalist intenzivne medicine
Dr. Sam Parnia je liječnik internist i specijalist intenzivne medicine. Radio je i radi u velikim bolnicama u Sjedinjenim Američkim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu. Njegovo profesionalno područje je liječenje pacijenata u najtežim stanjima, posebno onih kod kojih dolazi do iznenadnog prestanka rada srca, odnosno srčanog zastoja.
Iako su njegove izjave mediji pokušavali tumačiti kao nadnaravnima, znanost ga je službeno obranila da on nije rekao kako mozak ne umire, kada se skida sa aparata.
Kada srce stane, dolazi do takozvane kliničke smrti
Glavno područje njegovog rada je proučavanje onoga što se događa s ljudskim tijelom i mozgom u trenutku kada srce prestane kucati, ali se osoba još uvijek pokušava reanimirati. Kada srce stane, dolazi do takozvane kliničke smrti. U tom stanju osoba nema puls, ne diše i ne pokazuje znakove svijesti, ali još uvijek postoji mogućnost povratka života medicinskom intervencijom.
To stanje nije isto što i smrt mozga, koja označava nepovratni prestanak svih moždanih funkcija. Dr. Parnia se bavi upravo tim prijelaznim razdobljem – između prestanka rada srca i konačne, nepovratne smrti mozga.
Smrt nije trenutni događaj
Jedan od najvažnijih doprinosa dr. Parnie je naglašavanje da smrt nije trenutni događaj, nego proces. Ranije se često smatralo da prestanak rada srca automatski znači i trenutačnu smrt osobe. Njegova istraživanja i kliničko iskustvo pokazala su da mozak ne prestaje funkcionirati istog trenutka kada srce stane, nego se postupno gasi.
To ne znači da mozak može funkcionirati neograničeno dugo bez krvi i kisika, nego da postoji kratko vremensko razdoblje u kojem još nije nastupila nepovratna šteta.
Proučavao izvještaje ljudi koji su preživjeli srčani zastoj
Dr. Parnia je također poznat po tome što je među prvima sustavno i znanstveno proučavao izvještaje ljudi koji su preživjeli srčani zastoj. Neki od tih ljudi opisuju snažna unutarnja iskustva tijekom vremena kada su bili u stanju kliničke smrti. Umjesto da ta iskustva unaprijed odbaci ili im pripiše nadnaravno značenje, dr. Parnia ih je proučavao medicinski:
-
kroz strukturirane razgovore,
-
uspoređujući ih s podacima o stanju tijela i mozga,
-
bez zaključaka koji prelaze granice znanstvenih dokaza.
Njegov cilj nije samo da pacijent preživi
Za razliku od tradicionalnog pristupa koji se uglavnom usredotočavao na ponovno pokretanje srca, dr. Parnia naglašava važnost očuvanja moždanih funkcija tijekom i nakon reanimacije. Njegov cilj nije samo da pacijent preživi, nego da preživi s što manjim oštećenjem mozga i što boljom kvalitetom života. Ovaj pristup danas ima sve veći utjecaj na suvremenu intenzivnu medicinu.
Pripremila Ivana Radić
