Prkos je jedna od ljetnih biljaka, čije je porijeklo iz Južne Amerike. Pripada porodici tušnjeva (lat. Portulacaceae). Iako postoji više vrsta prkosa, u našim vrtovima najčešće se uzgaja jednogodišnja vrsta Portulaca Grandiflora. Naziv Portulaca znači “vratanca”, zbog jedva vidljivih otvora na plodu kroz koje ispada sjeme nakon sazrijevanja, dok Grandiflora opisuje biljku krupnog cvijeta.
Ovo je sukulentna biljka niskog rasta, a stablo doseže visinu od 10 do 20 cm. Sočno je i mesnato, crvenkaste boje te se odlikuje bujnim grananjem. Ima igličaste i mesnate listove. Cvjetovi prkosa su krupni, pojedinačni, nemaju miris te imaju izražene prašnike.
Mogu biti jednostruki ili puni te dolaze u različitim bojama kao što su bijela, žuta, narančasta, ružičasta, crvens, ljubičasta, smogu biti i dvobojni. Cvjetanje se odvija kontinuirano, i to od lipnja pa sve do prvih mrazova. Cvjetovi se u sumrak i tijekom oblačnih dana zatvaraju.
Sjetva prkosa obavlja se u ožujku i travnju, kada temperatura dostigne 15°C. Sjeme je sitno te uz osiguranu temperaturu zemljišta, ukoliko nije duboko posijano, razvija se brzo. Dovoljna je minimalna količina zemlje za prekrivanje sjemena.
Prkos se i sam razmnožava, na način da osipa svoje sjeme. Na zemljištu gdje sjeme padne, prisutan je godinama. Dovoljno je zasaditi prkos samo jednom da biste ga imali i sljedećeg ljeta, iako nije riječ o trajnici. Sjeme sa biljke moguće je i samostalno prikupiti prije nego što se čahura u kojoj se ono nalazi raspukne, a sjeme se raspe po zemlji.
Andrea Jakovčević, foto: Pixabay
