Smilje je trajnica koja pripada rodu Helichrysum iz porodice Asteraceae, a obuhvaća preko šesto različitih vrsta rasprostranjenih diljem svijeta. Kod nas su najznačajnije vrste Helichrysum arenarium – vječni cvijet ili pješčano smilje te Helichrysum italicum sin. Helichrysum angustifolium – primorsko smilje s podvrstama H. italicum subsp. italicum i H. italicum subsp. microphyllum.
Vrsta H. arenarium (pješčano smilje) prirodno je rasprostranjena na područjima od toploga suhog mediteranskog područja, preko istočne i centralne Europe do Belgije i Nizozemske. Za uvođenje u poljoprivrednu proizvodnju od posebnog je značaja vrsta H. italicum. To je niži grm koji svojim sitnim cvjetićima žute boje i specifičnim prijatnim, blago oporim mirisom daje obilježja dalmatinskog krša. Primorsko smilje neizostavna je vrsta kamenjarskih pašnjaka i ostalih područja hrvatskog priobalja.
Smilje podnosi visoke ljetne temperature krša i kamenitih terena, zahtijeva veće količine Sunčeve energije, a može podnijeti i oštrije zime, zbog čega prirodno obitava i na višim nadmorskim visinama.
Smilje uspješno raste na lakim propusnim karbonatnim tlima. Dobro podnosi sušu i minimalnu količinu hranjiva plitkih tala mediteranskog područja. Smilje može rasti i na plodnijim dubljim tlima, kojima je osigurana dovoljna količina kalcija. U uzgoju smilja treba izbjegavati tla kiselije pH reakcije, tla s većom količinom vlage i teška tla. S druge strane, plitka, krška stjenovita tla moguće je privesti uzgoju smilja. U ovakvim slučajevima tlo varira svojom dubinom od nekoliko centimetara do nekoliko metara i nalazi se samo u pukotinama stijena. Priprema plitkih stjenovitih tala uključuje mehanizirano usitnjavanje uz pomoć drobilica koje stijene pretvaraju u šljunak koji ima krupnoću agregata od 2 mm do 75 mm. Na taj način stvorit će se supstrat pogodan za obradu i održavanje plantaže.
Andrea Jakovčević, foto: Pixabay
