Razumno je osjećati da se ide u krivom smjeru, jer iako znanost i regulacija napreduju, industrija proizvodi nove kemikalije i nove izvore zagađenja brže nego što se uspijeva zabraniti stare. Realno je pitanje koliko se uspješno borimo protiv zagađenja i sustavnog trovanja.
Industrija proizvodi nove kemikalije i nove izvore zagađenja brže nego što se uspijeva zabraniti stare
• EU postepeno zabranjuje PFAS (“vječne kemikalije”), ali proces traje godinama.
• Postoje sve stroži standardi za vodu za piće u EU i Japanu.
• Pojačavaju se kontrole antibiotika i teških metala u ribi i mesu.
• Rade se testiranja radioaktivnosti u uvozu iz Azije.
• Rade se testovi na pesticide i mikotoksine u poljoprivredi.
• WHO i IAEA nadgledaju nuklearne emisije u oceane.
• Aktivno se proučavaju učinci mikroplastike na organe i krvotok.
• Razvijaju se metode filtracije vode od farmaceutika i PFAS-a.
• Modeliraju se migracije ribe i prijenos toksina u prehrambeni lanac.
Industrija stvara nove kemikalije brže nego što ih se može testirati
Svake godine tržište dobije tisuće novih spojeva, a samo mali dio prolazi duboko testiranje. Zemlje nemaju jednake standarde.
• EU i Japan imaju strože propise
• SAD djelomično, ovisno o saveznoj državi
• Azija, Afrika i Južna Amerika često puno slabija regulacija
Zagađenje kreće tamo gdje je regulacija najlabavija, ali hrana SE PREKOGRANIČNO TRGUJE to znači da problem ne ostaje lokalni. Profit često ima prednost nad prevencijom Npr. PFAS su se koristili desetljećima dok se znalo da su kancerogeni jer su industrijski korisni.
Koliko smo zapravo uspješni?
• Koncentracija mikroplastike u oceanima raste.
• Riba sve češće sadrži ostatke lijekova, antibiotika i pesticida.
• U nekim državama voda iz slavine ima tragove “vječnih kemikalija”.
To znači da zagađenje napreduje brže od regulacije.
• Sve više zemalja uvodi zabrane plastike za jednokratnu upotrebu.
• Porasla je svijest o PFAS-u, nitrata u poljoprivredi, radioaktivnoj vodi i antibioticima u hrani.
• Tehnologije filtracije postaju sve bolje.
Borimo se. Ali trenutno gubimo utrku.
Djelovanje je sporo, a zagađenje je globalno i raste eksponencijalno. Ako se situacija ne ubrza regulatorno i znanstveno, zdravstveni učinci tek dolaze u punoj mjeri.
TE
