Postoji sve više dokaza da zagađenje hrane i vode predstavlja značajan rizik za zdravlje, a neke “nove” ili pojačane bolesti i zdravstveni problemi su povezani tim zagađenjem. Koliko jedemo mikroplastike i koliko smo bolesni?
Mikro i nanoplastika nalaze se svuda kao teorija zavjere
Mikroplastika je prisutna u hrani (riba, morski plodovi), ali i u vodi za piće. Kišnica također više nije što je nekada bila. Studije pokazuju da manji plastični fragmenti (mikro / nano) mogu proći kroz barijere u tijelu i akumulirati se u organima, što može uzrokovati upale, genotoksičnost, imunotoksičnost, pa čak i karcinogenezu.
U akvakulturi (uzgoju ribe) mikroplastika može utjecati na zdravlje riba (oksidativni stres, neurotksičnost, oštećenja tkiva), što može imati učinak i na kvalitetu ribe koju jedemo. Lijekovi i farmaceutske tvari voda (rijeke, jezera) sadrži ostatke lijekova, što može dovoditi do biološkog učinka kod vodenih organizama.
Neke tvari poput arsena dolaze u piću i vodi, a dugoročno izloženost može uzrokovati kronične bolesti kao što su karcinomi i autoimune bolesti.
Teški metali: neke tvari poput arsena dolaze u piću i vodi, a dugoročno izloženost može uzrokovati kronične bolesti kao što su karcinomi i autoimune bolesti. PFAS (“vječne kemikalije”): kemikalije koje se vrlo teško razgrađuju i mogu ostati u okolišu jako dugo. U nekim područjima voda je već kontaminirana ovim spojevima.
Zagađena navodnjavanja vodom, ili slabo obrađena voda u prehrambenoj industriji, mogu prenositi patogene (npr. E. coli, Salmonella, viruse) u hranu. Algalni cvjetovi: prekomjerni unos hranjivih tvari (npr. dušik, fosfor) u vodu može uzrokovati cvjetanje algi koje proizvode toksine, što predstavlja zdravstveni rizik.
Kombinacija različitih iona i metala u vodi može biti povezana s kroničnom bubrežnom bolešću.
Postoje studije koje povezuju zagađenje vode i zraka s višestrukim kroničnim bolestima kod ljudi (npr. bolesti srca, pluća, druge kronične bolesti) – loša kvaliteta vode može pridonijeti takvim problemima. Neka istraživanja sugeriraju da kombinacija različitih iona i metala u vodi može biti povezana s kroničnom bubrežnom bolešću nepoznatog uzroka (CKDu). Postoje preliminarni dokazi da izloženost mikroplastici može utjecati i na zdravlje fetusa – npr. studija je pokazala vezu između mikroplastike i niske porođajne težine.
Međutim, “nove bolesti” nisu potpuno nove u smislu da virus “iskrsne iz zagađenja”: već je riječ o pogoršanju postojećih zdravstvenih problema.
Zagađenje hrane i vode je sve veći problem jer su novi zagađivači (mikroplastika, farmaceutske tvari, PFAS) postali vrlo rašireni i složeni. Međutim, “nove bolesti” nisu nužno potpuno nove u smislu da virus “iskrsne iz zagađenja”: često je riječ o pogoršanju postojećih zdravstvenih problema (kronične bolesti, upalne reakcije, toksični učinci), a ne o izmišljenim bolestima.
Rizik je vrlo stvaran, ali nije uniforman: ovisi o regiji (kvaliteti vode), prehrani pojedinca, izloženosti različitim zagađivačima i sposobnosti tijela da se nosi s tim tvarima.
TE
