Zašto nam hitno treba istražni sudac umjesto tužiteljske samovolje?
Sudac je danas fikus, a DORH-u je istraga sredstvo za osobne obračune
Trenutni sustav u Hrvatskoj, ali i u dobrom dijelu svijeta, duboko je pogrešan. Istragu treba zakonski oduzeti DORH-u i potpuno je predati u ruke samostalnom istražnom sucu i sudskom vijeću.
Do sada su novinari nebrojeno puta otkrili goleme propuste u radu DORH-a. Međutim, svjedoci smo tome da je DORH, kada se radi o nekim osobnim osvetama, izuzetno motiviran za progon, dok je sudac u cijeloj toj priči pretvoren u običnog fikusa za određivanje pritvora. Sudac danas samo mehanički potpisuje ono što tužitelj traži, bez dubinske analize čovjeka koji stoji pred njim.
Dodatni je problem što u današnjem društvu i javnost često presudi čovjeku puno prije samog suda, medijski ga linčujući na temelju jednostranih informacija iz istrage.
Automatizam pritvaranja uništava nevine, dok teški kriminalci i bolesnici prolaze ispod radara
U nekim slučajevima uopće nije potrebno čovjeka odmah uništiti pritvorom, jer mu se time trajno razara život, obitelj i egzistencija prije nego što mu se dokaže krivnja. S druge strane, u nekim je slučajevima izolacija apsolutno nužna, ali ne u klasičnom zatvoru, već kroz hitno uvođenje prisilnog zatvorsko psihijatrijskog tretmana kao što je to slučaj Aleksić.
Zapadni sustavi danas idu u smjeru slijepe rigoroznosti i represije, pa se tek naknadno, kada je šteta već učinjena, otkrije da je potpuno nedužan čovjek proveo mjesece ili godine nedužan u zatvoru. To je za sustav postalo skupo isplaćivanje odšteta.
Suci općenito nisu skloni velikim pogreškama. Ako istražni sudac ima stalnu asistenciju stručnih vještaka, psihijatara i socijalnog rada, te ako sasluša savjete i argumente s obje strane – i od DORH-a i od odvjetnika obrane – on može donijeti doista pravednu, ljudsku i zakonitu odluku. Zato odluka o pritvoru i tijeku istrage mora biti interdisciplinarna, a ne prepuštena pukoj samovolji i motivaciji tužitelja.
Države u kojima istražni sudac i danas ima ključnu riječ
Kao argument zemlje koje su zadržale ili usavršile ovaj model, pružajući jaču zaštitu građana od samovolje tužiteljstva:
Francuska (Juge d’instruction): Kolijevka ovog sustava. Za sva teška kaznena djela (zločine), istragu obvezno vodi neovisni istražni sudac. On ne radi za tužiteljstvo, već mu je zakonska dužnost prikupljati dokaze koji idu i na teret i u korist okrivljenika.
Belgija: Ima vrlo sličan model. Kada se radi o složenim i teškim slučajevima, tužitelj mora predati predmet istražnom sucu koji preuzima potpunu kontrolu nad istragom i donošenjem odluka o lišavanju slobode.
Španjolska (Jueces de instrucción): Istražni suci ovdje imaju izuzetno veliku društvenu i pravnu moć te su izravno odgovorni za vođenje istraga, što se u praksi pokazalo kao snažna brana protiv političkih pritisaka na tužiteljstvo.
Andora i Luksemburg: Male europske države s izrazito stabilnim pravosuđem koje su zadržale čisti model sudske istrage kao jamstvo objektivnosti.
Zašto bi istražni sudac trebao imati veću ulogu?
Istražni sudac tradicionalno je zamišljen kao neutralna figura između optužbe i obrane. Njegova uloga ne bi trebala biti samo formalno potvrđivanje zahtjeva DORH-a, nego aktivno procjenjivanje svih činjenica.
Ako bi istražni sudac imao veću i stvarnu kontrolu nad istragom, odluke bi se mogle donositi kvalitetnije i objektivnije.
Takav model treba uključivati obavezna mišljenja dva do tri psihijatra, procjenu socijalnog radnika, argumente DORH-a, obranu odvjetnika, liječnika optuženog, zajedničko savjetovanje pa odluke u istražnom postupku.
Imperij tim
