U rušenju globalnog poretka u svijetu nikad se ne radi o jednoj lošoj odluci; on se počinje rušiti onda kad svjetski lideri ne znaju čitati poruke iz svoje okoline, ne razumiju duh vremena i miješaju kratkoročno preživljavanje sa dugoročnim napretkom. Doktorica povijesti Sarah Paine, koja je provela 10 godina svog doktorskog istraživanja na rusku i kinesku povijest, tvrdi da širom planete imamo opasne lidere koji ne ulijevaju povjerenje za budućnost planete.
U geopolitici, strateška ovisnost prelazi u stratešku ranjivost, što vidimo na primjeru odnosa Kine – koja je u rastu kao globalni igrač, i Rusije, koja implodira zbog loših odluka svog vodstva. Rusija je svojim uzaludnim ratom protiv Ukrajine prešla točku bez povratka. Po mišljenju ove povjesničarke, Putin je trebao stati nakon zauzimanja Krima (zbog kojeg za Zapad nije nimalo kaznio), imao bi osiguranu prodaju plina kroz Sjeverni tok i tako zapečatio svoju eru. Ali ratom protiv Ukrajine kojemu se ne vidi kraj ni nakon 4 godine uloga Rusije se počela sve više i više smanjivati, tako da se Rusija jedva održava kao regionalni igrač. Nakon što zemlja napravi krucijalnu grešku, nema povratka, bar ne desetljećima. Za Sjedinjene Američke Države takva pogreška bi bila zauzimanje Grenlanda, jer bi takav postupak potpuno urušio međunarodno pravo i potvrdio zakon jačega.
Dobri stratezi ne rade krucijalne greške; Putin je napravio toliku ogromnu grešku sa Ukrajinom da je njegova jedina šansa za opstankom da se nastavi boriti. On će ići na sve ili ništa, jer nema izbora. Ona ide toliko daleko da smatra da je Putin već mrtav (figurativno) jer nema šanse da se izvuče iz svoje pogreške. On je povukao Rusiju za sobom, jer je cijela zemlja na smrtnoj postelji zbog Putinove odluke. U toj situaciji, očaj je nadomjestio izbor, a rizik je više strukturni nego namjerni. Ukrajinci se nikad neće predati, jer ovo je za njih egzistencijalno pitanje, života ili smrti, biti ili ne biti.
Svijet je destabiliziran, ono što je bilo sigurno više nije, a ne možemo vjerovati svjetskim liderima jer oni donose iracionalne, impulzivne odluke. Sretni smo ako živimo u relativnom miru, ali čini se da ništa više nije sigurno. Autorica se boji koje naslijeđe ćemo ostaviti budućim generacijama ako već sad vidimo rušenje međunarodnog poretka na djelu.
Autor: Katarina Baričić, prof., foto: YouTube
