Anksiozni poremećaji se često povezuju sa depresijom iako su poprilično različiti poremećaji. Kada počinju često čovjek ima privid, da “nešto iskače iz tebe”, “srčani udar”, zapravo na današnje vrijeme mnogi su to po prvi put osjetili kroz ovu godinu dana pandemije. Panični atak je jedan dio Anksioze izlječivog poremećaja ljudi koji nekada ne znaju racionalno što im se događa, “naglo teku suze”, “osjeća da umire” i slično riječ je o velikom postpandemijskom strahu od sutrašnjice. Brojna pitanja su po glavi i osoba ne može pobjeći od njih naročito ako su opsesivna, a to se liječi medicinskim pristupom.
Često je trčanje ne samo sport nego bježanje od sebe i crnih misli
Za razliku od depresivaca anksiozne osobe se bore da to pobjede, na drugačije načine. Čak i mozak se bori. Često je trčanje ne samo sport nego bježanje od sebe i crnih misli a zapravo autogenim treningom, razgovorom ili odustajanjem jednostavno čovjek može pobjediti uz razgovor sa nekim tko je to prošao i izlječio poput mene. Neizvjesnost od sutra do korničnog straha od sutra, hoće li biti bolje? Kada će biti bolje? Gdje smo? Do kada naš sređeni život će biti potpuno u rasulu ili nepomičan? Osjećati ćete se najbolje ako sa nekim podjelite rame i zaustavite se na današnjem vremenu kada god misao krene sutra.
Energetske vampire morate otjerati iz života ako ste loše
Ljudi koji vas truju negativnim vijestima dodatno na ovu situaciju, nažalost ne žele pomoći sebi a pogoršati će vaše zdravlje, zato ih kao energetske vampire morate otjerati iz života ako ste loše. Savjet bivšeg anksiozia i povremeno sada: “uvjeravaj se u bolje stanje i izađi nekome učiniti dobro djelo kome je teže od tebe.” Iako ti tvoj problem izgleda strašan, on je to samo u tvojoj glavi a itekako je savladiv i izlječiv.
Tjeskoba (anksioznost) tj. tjeskobnost je stanje koje se očituje osjećajem tjeskobe, ustrašenosti, straha sve do panike, uz psihomotornu (tjelesna) napetost i unutarnji nemir, te postojanje osjećaja kao da će osoba “eksplodirati”. Najčešće je nemotivirana i nije vezana za objekt ili osobu. Psihijatri dijele tjeskobu na glavne vrste:
- generalizirani anksiozni poremećaj,
- opsesivno-kompulzivni poremećaj,
- panični poremećaj,
- posttraumatski stresni poremećaj,
- poremećaj socijalne anksioznosti,
- specifične fobije
U skupinu anksioznih (tjeskobnih) poremećaja spada većina poremećaja koji su desetljećima bili poznati pod nazivom “neuroze“. One obično ne podrazumijevaju izrazite poremećaje psihičkog funkcioniranja kakvi se sreću kod psihoza; sposobnost razlučivanja fantazije i realnosti, tzv. testiranje realiteta očuvano je, za razliku od psihoza. No, uz to se mogu javiti značajne teškoće u obrascima ponašanja i međuljudskih odnosa. Učestalost anksioznih poremećaja kreće se od 0,05% (opsesivno-kompulzivni poremećaj – OKP) do 5% (generalizirani anksiozni poremećaj). Određene značajke pojedinih anksioznih poremećaja zapravo su dosta česte, a o poremećaju govorimo onda kada te smetnje predstavljaju za osobu značajno ograničenje u njenom svakodnevnom socijalnom i radnom funkcioniranju.
Komunikacija se svela na internet i mobitel
Ona se javlja u svim psihijatrijskim poremećajima, a kao primarni simptom javlja se u anksioznim poremećajima. To su poremećaji karakterizirani jakom tjeskobom koju osoba nastoji nesvjesno razriješiti na različite načine, korištenjem raznih mentalnih mehanizama. Izvor tjeskobe može biti unutarnji nesvjesni konflikt ili situacijski faktor poput traumatskog iskustva, stresa ili gubitka. Ako postoji neka posebno teška i problematična situacija na poslu ili kod kuće, stres koji nastaje kao reakcija na takvu situaciju može se preliti na druge segmente života i tako stvoriti tjeskobu.
Anksioznost je najčešći emocionalni poremećaj, koji se javlja kod mlađih i starijih osoba. Reakcija je na stvarnu situaciju opasnosti, u kojoj se javlja strah, a zatim primjerena reakcija koja je manje efektna što je strah veći. Može se razviti kao kombinacija čimbenika rizika, uključujući životne događaje, karakteristike osobe, genetiku, kemijske procese u organizmu. Prirodno anksioznost se osjeća kada su osobe suočene sa prijetnjom, opasnošću ili kada su pod stresom. Obično se ovaj poremećaj javlja tokom rane adoloscencije ili ranog odraslog doba do životnih poteškoća kao što je ova koja nas je snašla. Tada neki posežu za drogom i pićem što je ulazak u još veći problem.
Ljudi bježe i nerado bježe svatko svojim putem, zato nije za osudu nego za pomoći a to može stručnjak ili prijatelj. Također računajte da uvijek možete naletjeti na jako lošeg stručnjaka i prijatelja, ali isto toliko ih ima dobrih i posvećenih ljudi koji vole medicinu i ljude pa tragajte do uspjeha. Otuđenje nas je dovelo do distance, zabrana, a čovjek tada tiho pati jer sve što mu je u srcu boji se da ne pokvari svojim postupkom. Zato budete iskreni, imam problem koji rješavam sa sobom jer nema čovjeka koji ga ne riješava, ali najbolje bi bilo prestati analizirati patnju jer ona postaje dublja. Odbacimo patnju i raspalimo muziku dok ne nađemo životni smisao koji će nas vezati više za našu nadsvjest.
Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP)
Glavna je značajka GAP-a kronična tjeskoba koja traje danima, tjednima i mjesecima. Kod odraslih usmjerava se oko tema kao što su zdravlje, novac ili karijera. Pored kronične zabrinutosti, prisutni su drhtanje, grčenje mišića, nesanica, napetost u abdominalnom predjelu, vrtoglavica, povećana iritabilnost. Ljudi su stalno zabrinuti, brinu ih i najmanje sitnice i izrazito su nesigurni u vezi s budućnosti. Oni osjećaju opću napetost, sklonost trzanju na minimalni podražaj poput iznenadnog zvuka, nelagodu i nervozu u radu s ljudima. Sve to može biti praćeno kroničnim umorom, glavoboljama, nesanicom i brojnim subakutnim autonomnim simptomima. Iako sindrom nije u potpunosti onesposobljavajući, bolesnik osjeća kroničnu nelagodu prilikom obavljanja svakodnevnih aktivnosti i u međuljudskim odnosima, a radna je sposobnost umanjena kroničnim umorom i teškoćama koncentracije.
TJESKOBA JE POVEZANA SA CIJELIM TIJELOM I SVIM HORMONIMA ZATO SE TREBA KEMIJSKI I LIJEČITI
Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP)
U srcu Opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP) leže opsesije– neprijatne i uznemirujuće ideje, misli, slike ili impulsi koji neprestano ulaze u um, stalno se ponavljajući. Osoba sa OKP opsesivne misli doživljava kao vlastite, a ne kao nametnute izvana. Opsesije nisu pretjerane brige o stvarnim životnim problemima.
Kompulzije su ponašanja ili akti koje osoba sa OKP osjeća da mora izvršiti, iako većinom zna da su to besmisleni i pretjerani rituali. Veoma je teško im se oduprijeti, jer osoba sa OKP se osjeća anksioznom dok ne izvrši ritual.
OKP KRUG: Opsesija – Anksioznost – Kompulzija – Olakšanje je tipični krug osobe koja ima opsesivno-kompulzivni poremećaj. Opsesije uzrokuju anksioznost, uzrokujući da osoba sa OKP se upusti u kompulzije u pokušaju da smanji anksioznost uzrokovanu opsesijama. Izvršavanjem ovih kompulzija ili rituala ne rezultira trajnom promjenom ili trajnim olakšanjem, već u stvari opsesivno-kompulzivni simptomi se pogoršavaju.
Nastavljati nećemo sa slijedom nego kako se vratiti u normalu? Jeli izlječivo. Apsolutno da. POBJEDITI: Liječnički propisanom tabletom koja opušta mozak sedativno, ali moguće i jačim “podizaćem raspoloženja” antidepresivom koji idu kombinirano na način da ne remete svakodnevni život, da se što manje osjećaju, dok ne prebrodite oluju. Napominjem, 50% liječnika nije doraslo svome znanju i voli više novac nego pomagati, zato vaš kemijsko psihički poremećaj treba pomoći po preporuci psihijatar koji voli struku, čovjeka i posao. Nema ih savršenih ali itekako izlječe i pomognu da se izlječite. Odbacite floskulu da su ljekovi za spavanje nešto što daju psihijatri. Kemija i biologija mozga je složena psihijatar može ubiti vaše strahove, vaše crnjake, vaše poremećaje…..ali i vi se naučite izaći iz trenutne ili dugotrajne tame. Živi danas.
Tony Eterović, Fotto Pixabay
