Nepravde koje nisu bile vidljive svima
Povijest bivše Jugoslavije često se promatra kroz industrijalizaciju, izgradnju cesta, tvornica i stanova. Međutim, iza te slike postojale su i tisuće obitelji koje su izgubile svoje kuće, stanove, zemljišta i poslovne prostore zbog nacionalizacije, konfiskacije ili drugih tadašnjih zakonskih mjera.
Za one koji nisu bili izravno pogođeni, te nepravde često su ostale nevidljive. No obitelji koje su izgubile svoju imovinu prenosile su osjećaj nepravde s generacije na generaciju. Dakle, u Jugoslaviji nije bilo svima idealno. Kada nekome prisilno useliš u kuću stanare umjesto da im izgradiš kuće, netko je oštećen.
Kada država odlučuje tko će živjeti u tuđem domu
Jedna od najtežih posljedica tadašnjeg sustava bilo je useljavanje ljudi u nekretnine koje su prije toga pripadale privatnim vlasnicima.
Mnogi građani koji su dobili stan nisu sami stvarali takav sustav niti donosili njegove zakone. S druge strane, brojni vlasnici osjećali su da im je oduzeto jedno od temeljnih ljudskih prava – pravo na vlastitu imovinu.
Takva politika često je stvarala sukobe između običnih ljudi koji jedni drugima nisu bili neprijatelji, nego su se našli u situaciji koju je oblikovala država.
Jesu li takve politike ostavile trajne podjele?
Povjesničari navode da su raspad Jugoslavije uzrokovali brojni politički, gospodarski, nacionalni i međunarodni čimbenici. Istodobno, mnogi smatraju da su desetljeća neriješenih nepravdi, uključujući pitanja oduzete imovine, pridonijela dubokom nepovjerenju prema bivšem sustavu.
Za obitelji kojima je imovina oduzeta teško je odvojiti politički sustav od osobnog iskustva gubitka. I danas u modernoj Hrvatskoj zaštićeni stanari ne žele napustiti tuđe nekretnine iako im država “zamislite” nudi i novac i nekretninu.
Neki su uspjeli kriminalnom spregom u novoj Hrvatskoj od gradova otkupiti (umjesto vlasnika) stanove, uknjižiti se i preprodati ih povoljnije.
Pitanje državnih rezidencija
U javnosti se desetljećima raspravlja i o državnim rezidencijama koje su korištene u vrijeme bivše Jugoslavije, uključujući rezidencije koje je koristio Josip Broz Tito. Dio tih objekata nalazio se na nekretninama koje su tijekom godina postale državno vlasništvo kroz različite pravne postupke, među kojima su u pojedinim slučajevima bili i nacionalizacija ili konfiskacija.
Jesu li vlasnici bili „nepošteni“?
Često se u javnosti pojavljuje pojednostavljena tvrdnja da su svi koji su posjedovali više nekretnina do njih došli na sumnjiv način. Međutim, povijesni izvori pokazuju da je stvarnost bila složenija. Neki su imovinu stekli nasljeđivanjem, trgovinom, dugogodišnjim radom ili ulaganjima.
Konfiskacija i pitanje pravednosti
U poslijeratnom razdoblju često je vladala atmosfera nepovjerenja i straha, pa su odluke o konfiskaciji ponekad donosene u širem kontekstu političke kontrole i opreza, što se danas u javnosti opisuje i kao oblik opće paranoje. Crkva je bila glavna meta komunizma i simbol lopovluka ali kroz nju su gledali mnoge ljude koji su bili vjernici da su takvi.
Antifašizam ili komunizam – što je oblikovalo zakone?
Antifašizam kao pokret bio je usmjeren na borbu protiv fašizma i okupacije tijekom Drugoga svjetskog rata. Nakon rata, politički sustav koji se uspostavio u Jugoslaviji bio je socijalistički, odnosno komunistički, i upravo je taj sustav oblikovao zakone o nacionalizaciji i konfiskaciji.
Drugim riječima, iako se vlast legitimirala antifašističkom borbom, konkretne mjere oduzimanja imovine bile su dio komunističke ideologije i politike koja je težila društvenom vlasništvu i ograničavanju privatnog kapitala.
Kako je sustav sam stvorio krive temelje?
Proces oduzimanja privatne imovine u socijalističkoj Jugoslaviji bio je sustavan, masovan i zakonski definiran, a provodio se kroz tri glavna vala: 1. konfiskaciju (oduzimanje imovine bez naknade “neprijateljima režima” i ratnim profiterima), 2. nacionalizaciju (podržavljenje tvrtki, industrije, a kasnije i stanova te zemljišta) i 3. agrarnu reformu (oduzimanje viška zemlje veleposjednicima, Crkvi i privatnim vlasnicima)
Pripremio Toni Eterović
