Slavonija ima puno više za ponuditi od nepreglednih ravnica i zato čim okopni snježni pokrivač krenite put istoka. Slavonija uz Baranju i Srijem je područje istočne Hrvatske omeđeno Savom na jugu i Dravom na sjeveru, a uhvaćeno u koštac s Ilovom na zapadu te Bosutom i Vukom na jugu. Iako, su zlatne ravnice i kulen sinonimi za Slavoniji, ona je daleko više od toga. Ako vas put navede u istočni dio Lijepe naše, svakako prošećite parkom prirode Kopački rit, Spačvamskom šumom ili se popnite na Papuk. Posjetite dvorac Tikveš iz 19. stoljeća koji je kasnije je služio kao ljetnikovac i lovačka kuća, a ako volite povijest nemojte zaobići ni Klak (ostaci starog drenovačkog grada), Kamengrad (utvrđeni grad iz 13.stoljeća), dvorac Prandau-Normann u Valpovu. Poseban doživljaj je i ergela lipicanaca kojom se Lipik posebno ponosi i prava je šteta propustiti tako nešto.
Naravno, nakon svakog razgledavanja potrebno je napuniti baterije i okrijepiti se, a vjerujte ako se nađete u Slavoniji nećete ostati raučarati. Donosimo vam popis jela koja jednostavno morate kušati u svojoj slavonskoj avanturi.
Kulen
Svinjokolja i proizvodnja suhomesnatih proizvoda u mnogim slavonskim i baranjskim dvorištima neizostavna je tradicija. Recepti i znanje prenose se s koljena na koljeno te se gotovo u svakoj kući pripremaju za svoje potrebe, a sve je više i malih proizvođača koji žele popularizirati ovaj autohtoni proizvod. Postoje dva glavna tipa kulena i to su slavonski i baranjski, a razlikuju se utoliko što Baranjci osim mesa, češnjaka, slatke i ljute paprike te soli, stavljaju i papar i to bijeli. Za proizvodnju njihova kulena koriste 90% mesa prve kategorije – but, kare i lungić, a 10% je kvalitetne masnoće, odnosno tvrde leđne slanine i to od svinja produljena tova, od 160 do 170 kg jer što su deblje smanjuje se kakvoća mesa.
Bele devenice
”Nisi mu mogla iz vole ziti pa si išla devenice raditi!” Tako su nekada seoske žene jedna drugoj znale govoriti kada su muževima pripremale bele devenice, kobasice koje su gastronomska tradicija i svojevrsni suvenir Posavine i gornje Moslavine. U prijevodu bi to značilo da supruga nije mogla da ne udovolji svom dragom, a mora da je to zaista radila iz volje jer s devenicama ima posla. Bele devenice, kobasice brašnjače ili meljne kobase, nadjevene su bijele kobasice koje su se u nekadašnja siromašna vremena pripremale često, a danas su prava rijetkost. Za nadjev se koristi meso potrbušine ili dio od rebara, meso se se reže u duge trake širine do 3 cm. Zatim se stavlja u pac dva do tri dana, dakle nasoli se, popapri, doda se i po želji mljevena crvena paprika, češnjak, voda, a ponekad i temeljac u kojem se kuhalo meso, iznutrice i kože za kobasice, krvavice ili prezvuršt. Međutim, kako se nekada na mesu štedjelo i ono se jelo rijetko, u ove kobasice se dodaje i domaće kukuruzno brašno koje je potrebno namočiti vodom aromatiziranom češnjakom.
Šaran na rašljama
Šaran na rašljama posebna je delicija i budući da prilično atraktivno izgleda svakako si bar jedno priuštite ovo jelo. Za rašlje je važno ne oštetiti kožu, a sve iznutrice morate temeljito odstraniti kako biste dobili čisto meso. Posebno obratite pozornost da uklonite gorku pločicu koja se nalazi na ribljem vratu odmah ispod škrga jer zna zagorčati okus. Od začina se tradicionalno koristila samo sol, iako ljudi znaju staviti još malo ulja i paprike. Obilno posolite po koži i mesu ribe, budući da će kroz kožu „uzeti“ točno onoliko soli „koliko joj je potrebno“. Rašljama treba malo više od pola sata da budu spremne za jelo, ali dobro pazite kako koža rumeni, budući da tada treba okrenuti. Što se tiče samih rašlji najbolje je koristiti šibe o svibovine jer će ostati ravne prilikom pečenja, sve pričvrstite paljenom žicom. Kad su rašlje gotove, poslužite ih najčešće uz grah ili krumpir salatu dok vinska pratnja može biti neka dobra čaša graševine.
Fiš
Kaže se da riba pliva tri puta; prvi put u Dunavu, zatim u kotliću pa u vinu zato se nakon dobrog fiša obavezno pobrinite za vinsku pratnju. Ako ste od bijelog vina najbolje je sljubiti čašu dobre graševine, dok će ljubitelji crvenog vina doći na svoje uz čašu Cuveea. Najvažnije kod fiša iliti ribljeg paprikaša je svježa riba i dobra mljevena paprika. Obično se radi od šaran ili štuke, ali svakako možete dodati i koju babušku koja će dodatno doprinijeti slatkoći. Paprika se u Slavoniji većinom proizvodi po tradicionalnoj recepturi. Neka domaćinstva proizvedu i do 250 kilograma i to na tradicionalni način i to na kamenom mlinu. Ono što morate znati kad radite fiš je da ga baš nikad ne miješate, riba će vam se u tom slučaju raspasti i zato kotlić treba samo lagano protresti ili „zavrtjeti“ (baš kao kod pripreme brudeta). Što se tiče tijesta, najbolji su domaći rezanci.
Čvarci
Gotovo svaka slavonska kuća radi čvarke. Svinjokolja se obično odvijala na Dan republike, 29.11., dok se sad sve svelo na čekanje ozbiljnije hladnoće. Čvarci su najčešće naizostavni na raznim platama uz komad domaće slanine i čašu dobre graševine, ali uz svinjske postoje entuzijasti koji eksperimentiraju i s ribljim čvarcima. naime, u slavonskoj tradiciji se šaran sušio i dimio te se počelo promišljati da tu namirnicu vrate iz zaborava i ako je adekvatan kao suho meso, zašto ne pokušati napraviti i “čvarke”. U svakom slučaju, čvarke je vrlo zahtjevno raditi kod kuće, tako da je u svakom slučaju bolje pitati lokalce za provjerenu adresu gdje ih možete kupiti, a potom i grickati u svoja četiri zida kad se budete prisjećali svog slavonskog putovanja.
H.B., FOTO: Turistička zajednica
