Hrana je jedina konstanta koja nas sve veže. Svaka kultura ima svoj stil kuhanja. Pretpostavljamo da osnovni proizvodi u našoj kuhinji imaju duboku povijest u našoj kulturi. Šokantno je da neke od namirnica koje svakodnevno jedemo imaju čudno bizarne priče koje nikada ne biste pogodili. Od gotovo “belgijske pržene” do recepta koji je oživjela časna sestra koja je postala duhom, ovaj će vas popis natjerati da razmišljate o hrani koju jedete u potpuno novom svjetlu.
Ketchup
Kečap je američki standard među začinima. To je vrlo popularan preljev za hrenovke i hamburgere i umak po izboru za većinu svega, posebno za djecu. Toliko je popularan da 97 posto američkih domaćinstava izvještava da ga ima u hladnjaku. Jasno da je sveamerički proizvod, zar ne? Iznenađujuće, porijeklo kečapa zapravo je kinesko. Riječ “kečap” potječe od kineske riječi Hokkien ke-tsiap, koja se odnosila na umak dobiven iz fermentirane ribe koja je bila jako popularna na jugoistoku Kine. Britanci su crpili inspiraciju iz ovog umaka i počeli ga pokušavati replicirati kod kuće. Na to ukazuje recept za “kečap u pasti” koji je 1732. objavio Richard Bradley. Kao svoje podrijetlo naveo je “Bencoulin u Istočnoj Indiji”. Međutim, to je bilo daleko od kečapa koji danas poznajemo i volimo. Na kraju se čovjek koji se zove Henry J. Heinz uključio i počeo proizvoditi vlastiti recept za kečap 1876. Ostalo je, kako kažu, povijest.
Pohana odnosno pržena piletina
Pržena piletina još je jedan duboko ukorijenjen standard. U stvari, ako biste većini ljudi rekli da je pržena piletina izumljena bilo gdje osim na američkom jugu, na licima biste im vidjeli iznenađenost, pa i nevjericu. Uz sve dužne isprike pukovniku Sandersu i 11 začinskih biljaka i začina u njegovom “Originalnom receptu” pržena piletina zapravo je izumljena u – da, pogađate – u Škotskoj! Dobro, vjerojatno to niste pogodili jer Škotska nije baš sinonim za prženu piletinu. Ali to je istina. U srednjovjekovnim vremenima Škoti su bili jedini ljudi koji su svoju piletinu radije kuhali na vrućoj masti na način koji danas znamo kao “prženje”. U 1800-ima mnogi su škotski imigranti došli u Sjedinjene Države, široko naselivši američki jug i dovodeći jelo do izražaja. Naravno, pomogli su im afrički robovi koji su to jelo pretvorili u užitak kakav danas poznajemo i dali mu titulu duboko ukorijenjene osnovne hrane za dušu.
Palačinke
Ni jedna moderna hrana nije mogla biti popularna prije više od 30 000 godina, zar ne? Pa, istraživači su zapravo pronašli palačinke u želucu Otzija Ledenog čovjeka, leša starog 5300 godina. U staroj Grčkoj i Rimu palačinke su se pravile od mješavine meda, pšeničnog brašna, maslinovog ulja i sireva mlijeka. Tijekom engleske renesanse popularno jelo za doručak aromatiziralo se jabukom, sherryjem, ružinom vodom ili začinima.Thomas Jefferson toliko je volio palačinke da je iz Bijele kuće u svoj rodni grad poslao recept za specijalitetne palačinke.
Mac n cheese tjestenina
Makaroni pomiješani s umakom od topljenog sira (ponekad preliveni dekadentnim jastogom ili, još bolje, slaninom) još su jedna hrana za “uživanje u užitku”. Budući da se radi s tjesteninom, ne čudi da ovo jelo ima korijene u Italiji. Međutim, jelo koje se tamo poslužuje daleko je od obroka koji je Kraft pustio u kutiji 1937. U stvari, mac i sir koji su postojali prije 1300-ih godina u južnoj Italiji bila je više od lazanja. Taj je recept zahtijevao listove tjestenine kuhane u vodi i naslagane ribanim sirom i začinima. “Američki mac i sir” ima daleko skromnije korijenje. Međutim, kao i većina dobrih priča o podrijetlu, ona je zbrkana kontroverzama. Prema nekima, mac i sir izumljeni su kao jelo crkvenih večera u Novoj Engleskoj. Ova priča pripisuje činjenici da je jelo dugo bilo poznato kao „puding od makarona“. Prema drugima, Thomas Jefferson (očito ljubitelj hrane) donio je aparat za tjesteninu iz Italije, a njegova supruga ga je koristila za stvaranje jela s parmezanom, koji je Jefferson kasnije zamijenio cheddarom. Međutim, činjenica koja se ne može osporiti jest da su makaroni i sir ukusna večera koju možete pripremiti s ograničenim proračunom.
Hamburger
Opća saznanja govore nam da je hamburger izumljen u Hamburgu u Njemačkoj u 19. stoljeću, ali to je samo djelomično točno. Meso hamburške krave je mljeveno, kombinirano sa začinima i oblikovano u pljeskavicu (koja je tradicionalno poznata kao „hamburški odrezak”). To se u starim danima smatralo vrhunskim obrokom jer je obrok sačinjavala samo začinjena mesna pljeska bez lepinje. jedan od skupljih predmeta na vrhunskim jelovnicima restorana. Međutim, pravi hamburgeri prekriveni lepinjama pojavili su se tek malo kasnije. Zapravo, zapravo nisu evoluirali u oblik sendviča sve do Industrijske revolucije. Za to vrijeme radnicima u tvornici posluživali su se hamburger odresci iz kolica s hranom. Jedna briljantna duša, čije se ime izgubilo u povijesti, počela je stavljati meso između dva komada kruha kako bi bilo lakše jesti tijekom rada – i viole! Rođen je moderni hamburger.
Vanesa Tenžera, foto:listverse
