Govori li nam postojanje života na Zemlji išta o vjerojatnosti nastanka abiogeneze – podrijetla života iz anorganskih tvari – negdje drugdje?
To je pitanje koje već neko vrijeme zbunjuje znanstvenike i sve one koji o njemu razmišljaju. Široko prihvaćeni argument astrofizičara Brandona Cartera rođenog u Australiji tvrdi da selekcijski učinak našeg vlastitog postojanja ograničava naše promatranje.
Budući da smo se morali naći na planetu na kojem se dogodila abiogeneza, ništa se ne može zaključiti o vjerojatnosti života negdje drugdje samo na temelju ovog znanja.
U najboljem je slučaju, tvrdio je, znanje o životu na Zemlji neutralne vrijednosti. Drugi način gledanja je da se Zemlja ne može smatrati tipičnim planetom sličnim Zemlji jer nije nasumično odabrana iz skupa svih planeta sličnih Zemlji.
Međutim, novi rad Daniela Whitmirea, umirovljenog astrofizičara koji trenutno predaje matematiku na Sveučilištu, tvrdi da je Carter koristio pogrešnu logiku.
Iako je Carterova teorija postala široko prihvaćena, Whitmire tvrdi da pati od onoga što je poznato kao “stari problem dokaza” u Bayesovoj teoriji potvrde, koja se koristi za ažuriranje teorije ili hipoteze u svjetlu novih dokaza.
S.K., foto: pixabay
