Razumljivo je da se mnogima čini paradoksalno ili čak uznemirujuće kada vide da ljudi kupuju knjige, memoare ili ispovijesti nacističkih zločinaca. No motivi iza toga uglavnom nisu traženje opravdanja u većini slučajeva radi se o nečem sasvim drugom.
Evo što se najčešće krije iza takvog interesa:
1. Pokušaj razumijevanja kako obični ljudi postanu počinitelji zločina
Mnogi žele shvatiti psihologiju zla:
Kako netko racionalizira svoje postupke?
Kada dolazi do moralnog sloma?
Kako funkcionira propaganda, grupni pritisak i ideologija?
Ljudi proučavaju zločince kako bi razumjeli mehanizme koji omogućuju masovno nasilje – upravo zato da se ne bi ponovilo.
2. Akademski ili profesionalni interes
Povjesničari, sociolozi, psiholozi i novinari koriste te izvore za istraživanja. Memoari počinitelja, premda često nepouzdani, važni su dokumenti za rekonstrukciju događaja i mentaliteta jednog vremena.
3. Ljudska fascinacija ekstremnim ponašanjem
Kao što mnogi gledaju dokumentarce o serijskim ubojicama, ljudi često žele razumjeti nešto što im je moralno i emocionalno potpuno strano. To je vrsta suočavanja s tamnom stranom ljudske prirode.
4. Pokušaj pronalaženja upozorenja za današnje društvo
Neki čitaju te ispovijesti ne zato što simpatiziraju zločince, nego zato što traže znakove: kako izgleda početak radikalizacije? Kako se društva raspadaju? Kako ljudi opravdavaju nehumanost?
A traže li neki opravdanje?
I to se ponekad događa. Postoje pojedinci koji u takvim knjigama traže:
• potvrdu svojih predrasuda
• ideološku inspiraciju
• “ljudsko lice” nečega što pokušavaju rehabilitirati
No to je manjina, i često je vidljivo kroz kontekst u kojem se takve knjige čitaju i komentiraju. Većina ljudi ne traži opravdanje, nego razumijevanje procesa kako se zlo događa i kako se može spriječiti. Suočavanje s prošlošću, čak i kroz riječi zločinaca, često je način jačanja otpornosti društva, a ne simpatiziranja s njima.
Toni Eterović
