Neuroznanstvenica i psihologinja dr. Lisa Feldman Barrett u svom TED govoru objašnjava teoriju konstruiranih emocija. Ideja teorije je da složene emocije nisu unaprijed određene biološke reakcije, nego konstrukti koje mozak aktivno oblikuje na temelju prijašnjih iskustava.
Kao uvod koristi primjer bombaškog napada na Bostonskom maratonu 2013. godine, koji su izvršila braća Tsarnaev. Jedan brat je kasnije osuđen na smrtnu kaznu, dok je drugi poginuo tijekom sukoba s policijom.
Lisa Feldman Barrett ovdje se dotiče procjena sudaca i ljudi prisutnih u sudnici, koji su isticali da osuđenik tijekom svjedočenja i suočavanja sa zločinima nije pokazivao znakove skrupula. Hladan izraz lica mnogi su protumačili kao ravnodušnost zbog čega mu je međuostalom presuđena smrtna kazna.
Ne tvrdi da takvo tumačenje nužno nije istina. Međutim, ističe druge mogućnosti poput povezanosti hladnog prihvaćanja sudbine s kulturološkim obrascima čečenske kulture. Poanta primjera je da ekspresije lica same po sebi nemaju jedno univerzalno značenje, nego promatrač aktivno konstruira njihovu interpretaciju.
Naglašava da svako plakanje ne znači tugu, kao što ni svaki osmijeh ne znači sreću.
Izrazi lica i emocije
Barrett ističe da je tijekom svoje znanstvene karijere provodila istraživanja gdje se pratila aktivnost mozga ispitanika paralelno s ekspresijama lica.
Prema njezinim iskustvima i dostupnim podacima, ne postoji dovoljno pouzdana poveznica između izraza lica i onoga što pojedinac stvarno osjeća. Drugim riječima, ljudi često precjenjuju vlastitu sposobnost čitanja emocija drugih.
Ta ideja nadovezuje se na teoriju konstruiranih emocija.
Mozak ne promatra nego predviđa
Ljudi često zamišljaju mozak kao uređaj koji pasivno promatra svijet i obrađuje informacije koje dolaze izvana. Barrett tvrdi da mozak više funkcionira kroz predviđanje, koristeći prošla iskustva kako bi unaprijed stvarao značenje onoga što se događa.
Za primjer pokazuje sliku koja je izgledala poput nasumičnih crno-bijelih mrlja. Te mrlje zapravo su bile crno-bijela fotografija zmije sa uklonjenim gradacijama boja. Tek nakon što je publici pokazala izvornu fotografiju, gotovo svi su na prethodnoj slici počeli jasno vidjeti zmiju umjesto mrlja.
Poanta tog primjera je da događaji iz sadašnjosti često dobivaju smisao tek kroz iskustva i saznanja iz prošlosti.
Kako nastaju emocije
Teorija konstruiranih emocija sugerira da emocije poput straha, tuge ili uzbuđenja nisu automatske reakcije, nego rezultat procesa u kojem mozak interpretira stanje tijela.
Primjerice, bol u trbuhu, napetost ili pritisak u prsima ne nastupaju nužno zato što osjećamo strah. Često se fiziološke reakcije događaju prije nego ih uopće protumačimo kao određenu emociju.
Prije javnog nastupa tijelo može ući u stanje napetosti jer zna da mu treba više energije za izvedbu. Ako osoba iza sebe ima iskustva neuspjelih nastupa ili srama, isti osjećaj može protumačiti kao strah.
Druga osoba s drukčijim iskustvima može isti fiziološki odgovor doživjeti kao uzbuđenje.
Mnogo puta kada smo gladni, umorni ili neispavani upadamo u razna emocionalna stanja koja su produkt toga što smo kroz prijašnja iskustva određene senzacije mapirali za konkretne emocije.
Reinterpretacija emocija
Lisa Feldman Barrett smatra da se ti obrasci mogu postupno mijenjati.
Primjerice, osoba može naučiti osjećaj anksioznosti reinterpretirati kao uzbuđenje ili pripremu za izazov. Kroz ponavljanje takvih reinterpretacija nastaju nova iskustva koja postupno mogu izmijeniti stare obrasce.
Taj proces naziva emocionalna inteligencija u akciji.
Tijelo pokušava objasniti senzacije koje osjećamo kako bi znalo što učiniti s njima. Ponekad to jednostavno znači da smo gladni, umorni, žedni ili da nam nedostaje sna.
Te senzacije same po sebi ne moraju značiti ništa loše. One samo sugeriraju da nešto treba napraviti.
Odgovornost za vlastite emocije
Za kraj Barrett ističe ideju koju smatra važnom, iako priznaje da ljudima može zvučati okrutno.
Smatra da smo mi jedini odgovorni za svoje emocije. Ne u smislu da biramo sve što osjećamo, nego da imamo odgovornost postupno razumjeti vlastite obrasce i mijenjati način na koji tumačimo ono što nam tijelo i iskustva govore.
Poanta nije ignorirati emocije nego naučiti da naše trenutno stanje ne mora uvijek značiti ono što mislimo da znači.
B.M. FOTO: youtube
