Ako je pet psihijatara istupilo u javnost sa svojim zaključcima a da nisu niti razgovarali sa počiniteljem zlodjela te već dali svoje rekonstrukcije, jasno su napravili zbrku da ni sami ne znaju tko je Kristijan Aleksić. Sada zamislite u svakom sudskom postupku da Vas vještači jedan ili drugi psihijatar, što se može zaključiti? Da su i oni potpuno pogrešivi sudski vještaci koji se ne slažu oko dijagnoze.
Psihijatri su pogrešivi ako nisu posvećeni
Iako sudski psihijatar može na temelju prvih ponašanja, zlodjela, odrastanja, pokušaja, ponavljanja imati stručni stav o monstrumu Kristijanu Aleksiću, niti jedan od ovih psihijatara ne može zaključiti aktualno stanje jer nije neposredno razgovarao sa počiniteljem niti je dobio uvid u spis. Ako inače ovako donose zaključke o osobama to je porazno za društvo. Tako da sve ove izjave možemo nazvati gatanjima i nabrojati medije i psihijatre, te odvjetnike.
Mi se kao redakcija za mentalno zdravlje priključujemo se najbliže sudskim stavovima vještaka dr. Ivana Urlića i dr. Denisa Sabljara. Imamo deset izvora iz Drniša, bolnice, zatvora i Šibenskog suda. No ne znači da smo u pravu. No oni svi tvrde da su u pravu. Kad bi svaki optuženik u svakom slučaju imao pravo na pet psihijatara možda bi imao pravedan postupak.
Koliko psihijatri u drugim postupcima nisu rekli što su trebali i nije ih bilo pet?
1. Dr. Ante Bagarić
Smatra skandaloznim da policija, DORH i sud nisu reagirali na ranije prijave i ilegalno oružje jer se psihopate ne može izliječiti, već samo zaustaviti podizanjem jasnih zidova i zatvorskih kazni. Istaknuo je da u ovom slučaju nikakvo psihijatrijsko liječenje ili nadzor sami po sebi ne bi spriječili tragediju jer opasnost nije bila psihijatrijske prirode, već svjesna odluka ubojice.
Eksplicitno je izjavio da u ovom slučaju “nikakvo psihijatrijsko liječenje ništa ne bi promijenilo, sve i da ga je netko kontrolirao”, jer opasnost kod Aleksića nije medicinske naravi, nego proizlazi iz njegova karaktera. Jedini lijek za takve ljude je “zatvorski zid i trenutno uhićenje” čim se kod njih pronađe bilo kakvo oružje.
2. Dr. Herman Vukušić
Upozorio je da je Aleksić za svoje prvo ubojstvo iz 1990-ih (kada je djevojku izbo 17 puta) dobio preblagu kaznu od samo 12 godina. Također je prozvao pravosuđe što je postupak za ilegalno oružje iz 2023. godine stajao otvoren, zaključivši da bi žrtva bila živa da je ubojica pravovremeno i adekvatno kažnjen.
Urođeno zlo, psihopat, zdrav ili duševno bolestan?
3. Prof dr. sc. Ivan Urlić
Istaknuo je da se radi o psihopatskoj/sociopatskoj ličnosti s psihotičnim (shizofrenim) elementima. Pojašnjava da u njegovu paranoidnom svijetu dolazi do potpunog odvajanja razumskog dijela od emocionalnog. Osoba ostaje hladna i neempatična, a njezina agresija i destruktivni porivi ostaju potpuno “neukroćeni” i bez ikakve korekcije u odnosima s okolinom.
Upozorio je da je Aleksić u zatvoru već bio dvaput vještačen i pod nadzorom, no forenzička psihijatrija je zakazala u tome da jasno signalizira sustavu da se takva osoba ne smije tek tako vratiti među stanovništvo jer je sposobna hladnokrvno uništiti tuđi život.
Istaknuo je da je u ovom slučaju nastao opasan institucionalni vakuum. Naglašava da je osoba s takvom poviješću i sumnjom na posjedovanje oružja morala biti pod trajnim i posebnim nadzorom pravosudnih i socijalnih institucija. Zaključio je da u hrvatskom društvu kronično nedostaje “zrele odgovornosti” te da institucije stalno prebacuju krivnju jedna na drugu.
4. Prof. dr. sc. Goran Arbanas
Ni psihijatri ni odvjetnici ni stručnjaci nemaju isto mišljenje. Sva su mišljenja slična, ali sličnost i isto je potpuno različito i klizavo za osloniti se donijeti odluku.
5. Prof. dr. sc. Denis Sabljar
Dr. Denis Sabljar radi dugi niz godina u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan. Svoje stručne izjave o slučaju ubojstva u Drnišu dao je u velikom intervjuu za Slobodnu Dalmaciju i Zadarski list. Sabljar smatra slično Urliću da je u pitanju teška duševna bolest.
Istaknuo je da činjenica da je Aleksić u svojoj kući samostalno izrađivao oružje te razvijao takve specifične obrasce ponašanja jasno ukazuje na “bizarnost”. U psihijatrijskoj praksi takva vrsta bizarnog ponašanja vrlo često upućuje na psihozu i tešku duševnu bolest, a ne tek na običan poremećaj ponašanja.
Osvrnuo se na podatak da je Aleksiću u ranijim sudskim postupcima bilo određeno obvezno psihijatrijsko liječenje. Dr. Sabljar objašnjava da to jasno dokazuje kako ubojica na ranijim suđenjima nije bio potpuno ubrojiv. Upozorio je da je situacija odavno prešla sve granice normalnog društvenog ponašanja. Činjenica da su u javnosti postojale priče o njegovim manifestima i popisima za likvidaciju, a da institucije nisu reagirale je neshvatljiva.
Naglasio je da je u Drnišu strah godinama bio trajno stanje i refleks zajednice (gdje se ljudi miču u trgovini, a žene i djeca bježe od kontakta). Sustav je morao hitno reagirati čim je čitava jedna zajednica počela pokazivati toliki zazor od jedne osobe.
Dakle možemo svi zaključiti
Unatoč različitim stručnim pogledima na to jesu li kod ubojice prevladavali elementi shizofrene psihoze ili svjesne psihopatije, svi se psihijatri jednoglasno slažu da je riječ o ekstremno opasnom pojedincu visokog rizika. Njihov zajednički zaključak jest da je tragedija izravna posljedica teškog institucionalnog vakuuma i potpunog zakazivanja pravosudnog nadzora.
