U posljednjih nekoliko godina Zagreb se drastično promijenio. U brojnim kafićima, restoranima, dostavama i trgovačkim centrima danas rade strani radnici koji često ne govore hrvatski jezik dovoljno za osnovnu komunikaciju s građanima.
Problem više nije iznimka, postao je svakodnevica, osobito u centru grada: Jelačić plac, Tkalčičeva ulica, Cvjetni trg…
Osjećaju se poniženo u vlastitoj državi jer radnici ne govore hrvatski
Građani sve češće upozoravaju kako se osjećaju poniženo i zanemareno u vlastitoj državi jer su prisiljeni koristiti engleski ili druge strane jezike kako bi naručili kavu, kupili kruh ili zatražili pomoć u trgovini. Posebno su pogođeni stariji ljudi koji ne govore strane jezike i kojima je normalna komunikacija postala stres i prepreka.
Ovdje se ne radi o mržnji prema stranim radnicima. Mnogi od njih došli su pošteno raditi za male plaće koje domaći radnici više ne žele prihvaćati. Problem je u sustavu i poslodavcima koji zbog profita zapošljavaju ljude bez osnovnog znanja hrvatskog jezika, dok država i inspekcije uglavnom šute.
Inspekcije zakazuju, spominje se korupcija a tolerira se kršenje radnih i potrošačkih prava
Ako objekt posluje u Hrvatskoj i pruža usluge hrvatskim građanima, minimum poštovanja prema potrošačima mora biti mogućnost osnovne komunikacije na hrvatskom jeziku. To nije ekstremizam nego elementarni standard usluge, sigurnosti i dostojanstva građana.
Građani zato traže hitno djelovanje Državnog inspektorata, radne inspekcije i potrošačke inspekcije, posebno na području centra Zagreba gdje je situacija najizraženija. Traži se izlazak na teren, provjera poštuju li se zakonske obveze prema potrošačima te sankcioniranje objekata koji ignoriraju osnovna pravila komunikacije i usluge.
Građani, koji pune državni proračun osjećaju da nitko ne štiti njihova prava.
Mnogi smatraju da institucije godinama zatvaraju oči pred problemom zbog interesa velikih kompanija i kroničnog nedostatka radne snage. U isto vrijeme građani, koji pune državni proračun i financiraju sustav, osjećaju da nitko ne štiti njihova prava.
Sve više ljudi najavljuje i službene prijave prema nadležnim institucijama, obraćanja USKOK-u zbog sumnji na pogodovanje, neprovođenje zakona i sustavno ignoriranje problema na terenu. “Uskoro ćemo pričati engleski, indijski, pakistanski, tko je došao raditi ovdje treba poštovati nas kao i mi njih, ovo je organizirani kriminal. Dovući ljude da rade a neki ne znaju ni engleski a kamoli hrvatski jezik koji su dužni po zakonu.”– tvrdi nam gospođa izašla iz trgovine bijesna.
Također naš tim je obišao 10 ugostiteljsko uslužnih radnji i sve se potvrdilo istinom. Poruka dijela javnosti postaje jasna: Hrvatska mora ostati država u kojoj hrvatski jezik ima stvarnu, a ne samo formalnu vrijednost. Potrošači ne smiju biti građani drugog reda u vlastitoj zemlji.
Imperij tim
