Tvrde da se prilikom zagrljaja oslobađa oksitocin u mozgu koji uvećava osjećaj intimnosti i poboljšava socijalnu vezu dvije osobe. Visok nivo oksitocina doprinosi romantičnoj privrženosti, pa također može smanjiti osjećaj usamljenosti.
Profesor kognitivne neuroznanosti Brian Hare izjavio je da čak i grljenje psa doprinosi lučenju oksitocina.
Oksitocin može pomoći u snižavanju krvog pritiska i smanjiti nivo kortizola (hormona stresa), što rezultira osjećajem zadovoljstva, nježnosti i privrženosti.
Zagrljajem se oslobađa i dopamin, hormon zadovoljstva kojeg povezujemo s hormonom sreće. Osobe kojima su dijagnosticirane promjene raspoloženja poput depresije i anksioznosti uglavnom imaju nizak nivo dopamina i naučno je dokazano da im grljenje pomaže da se osjećaju bolje.
Istraživanje koje je provedeno na Univerzitetu Carnegie Mellon u Pittsburghu pokazalo je da su ljudi koji se više grle manje pod stresom.
