Ugledni zagrebački neuropsihijatar, sudski vještak i savjetnik medija prof. dr. Slavko Trontl usudio nam se dati odgovore na vrlo direktna pitanja o duševnim bolima. Od riječi, klevete, zlostavljanja, pedofilije, ali i klero pedofilije. Inače dr. Trontl je izabran u Hrvatskoj za najdoktore 2018 a usko je surađivao i sa HANZA MEDIJA medijima. Neuropsihijatar Slavko Trontl, psihoterapeutkinja Gordana Puljan Flander i odvjetnik Željko Ostoja. Pitanja koja smo postavili zapravo jako zanimaju javnost u današnje vrijeme i vječno su aktualna, nikada više zbog sve veće pošasti zlostavljanja.
……..
DR. TRONTL: MNOGIMA JE TRAUMATIČNO DJETINJSTVO ODREDILO ŽIVOTNI PUT.
…………..
1. Koliko covjek doista moze patiti zbog izgovorenog traca i suda prije suda? Svaka “normalna” osoba i te kako pati kada je na njezin račun izgovorena neistina ili ju se, i prije odluke suda a temeljem neprovjerenih navoda, osudi i oblati. Ne samo da pati ona, pati i njezina okolina i obitelj. Kod osoba koje misle da su je poznavale rađa se sumnja u njihovu ljudsku i moralnu kvalitetu. Objava neprovjerenih priča ( tračeva) u sredstvima javnog priopčavanja vrlo je opasno, štetno za osobu o kojoj se piše, a neprofesionalno i neetično za medij ili osobu koja stoji iza objavljivanja takve vijesti ili priče.
2. Moze li se to uopce naplatiti i jeli ljudi tuzivaju samo radi novca? Čestita osoba najviše pati od lažno objavljene vijesti na njezin račun. Smatram da osobe koje nisu moralne i čestite unaprijed računaju da će kad-tad nešto o njima “iscuriti ” u javnost pa niti previše ne pate niti su time pogođene. Po mojem mišljenju nema tih novaca koji bi čestitoj osobi, koja je oblaćena, nadoknadili nanešenu štetu i pretrpljenju duševnu bol. Nisu sve tužbe iste, ima i onih gdje je u prvom planu novac koji se želi od nekoga izvući, čak i putem suda.
3. Jeli boli vise laz ili istina? Istina boli one koji su loši, zli, nemoralni, korumpirani, dok laž boli samo čestite i moralne ljude.
4. Zlostavljanje zena danas je sve veca tema sto se to dogadja u drustvu? Točno je da je zlostavljanje česta pojava u današnjem društvu. Pri tome mislim na zlostavljanje žena, starijih osoba, djece, hendikepiranih ( slabijih). Metode zlostavljanja su danas česte i putem interneta i društvenih mreža i radi se uglavnom o psihičkom zlostavljanju. Mislim da istome pogoduje stanje u društvu, pa bi o ovom problemu imali što reći i sociolozi.
5. Mnogi zaobilaze temu pedofilije i koliko je djece unesreceno a danas su odrasli, kakva su po Vasim saznanjima misljenja? Svako malo u svijetu izbije skandal u kojem je zlostavljao kler i biskupi prikrivali kako bi to nazvali? O pedofiliji se počelo sve više govoriti i pisati i ovaj problem više nije tabu tema. Posebice smatram da je užasno licemjerno da se unutar Crkve ovaj problem “stavljao pod tepih”. Ipak imam osjećaj da se nešto pokrenulo. Svečenici su bili “zaštićeni” i za njih su vrijedila neka druga pravila, odnosno problem pedofilije se ” rješavao” unutar crkve i na taj način su se mnoge stvari zataškavale.
6. Zasto se vjernici moraju suditi sa svojom crkvom za stetu? Prestrašno je da se vjernici moraju suditi sa “svojom” Crkvom za štetu koja im je nanesena zbog npr. zlostavljanja od strane svećenika. Sve je više ljudi koji su okrenuli leđa crkvi upravo zbog seksualnih skandala na štetu djece, a da su se ti skandali pokušali zataškati ili su se i zataškali.
7. Kakve su posljedice zlostavljanog djeteta i moze li se vratiti izgubljeno vrijeme? Seksulano zlostavljano dijete će imati osjećaj krivnje tj. samo će sebe okrivljavati za to što mu se dogodilo te vrlo često se neće nikome povjeriti jer smatra da mu se neće vjerovati, odnosno da će ga se i osuđivati. Mislim da je to razlog što zlostavljana djeca prijavljuju svoja traumatična iskustva tek kad postanu odasli i kada se smatraju da se sa svim posljedicama priznanja vlastitog iskustva mogu nositi. Do tada su trpili duševnu bol, nerijetko razvili različite oblike psihičkih poremećaja. Mnogima je traumatično iskustvo iz djetinjstva odredilo životni put, uništeno im je djetinjstvo i odrastanje, a u život su ušli kao “psihički invalidi”.
8. Smatrate li da je to tabu tema i jeli se dovoljno u medijima govori o tome? O svim vidovima zlostavljanja, pa tako i seksualnog zlostavljanja u Crkvi danas se sve više govori i piše. Govoriti i pisati treba što više, ne pistati senzacinalistički i ne iznositi neprovjerene informacije jer to ne koristi nikome a najmanje onima koju su zlostavljani. Kako sam već spominjao da vještak mora biti nepristran i objektivan takav mora biti i novinar. Samo takav novinar svojim radom može pomoći žrtvama bilo koje vrste zlostavljanja u našem društvu.
9 Usuđuju li se vještaci iznositi protiv zlostavljača ako je pripadnik crkve i uz to ako je vještak vjernik koji smatra da vještačenjem protiv počinitelja šteti instituciji? Zapravo i djeca koja su danas odrasli ljudi su bili i ostali vjernici. Ne vidim razloga da bi vještak trebao voditi brigu o tome da li će njegovo mišljenje naštetiti Crkvi ako je zlostavljač pripadnik Crkve. Vještak mora biti objektivan i nepristran i tako napisati svoje mišljenje temeljem kojeg će sud donjeti svoj pravorijek. Bez razlike bio vještak vjernik ili ateist isti mora biti objektivan i nepristran.
…….
PSIHOTERAPEUTKINJA FLANDER: RADILA SAM SA 1600 ŽRTVI. 90% ŽRTVI NIKADA NE IZNESE DA JE ZLOSTAVLJANO! SVAKO PETI JE ZLOSTAVLJAN.
……..
Što se tiče pravnog aspekta ugledni splitski odvjetnik Željko Ostoja rekao nam je da je nažalost zlostavljanje u sve većem porastu sa obje strane, ali da smatra što se tiče klera kako za pedofila uvijek odgovaraju oni koji su mu nadređeni jer je počinio djelo kao autoritet upravo pod patronatom onoga tko je trebao voditi računa da osoba nije zlostavljač. “Nitko ne može zlostavljanom čovjeku vratiti najbolje godine života. To znaju biti veliki hendikepi u životu teško razumljivi za javnost. Takvi ljudi se teško ostvaruju i potrebno je tražiti velike naknade štete jer nijedna nije velika koliko trauma.” – zaključuje odvjetnik Ostoja.
…….
U razgovoru sa ravnateljicom Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba psihoterapeutkinja Gordana Buljan Flander nam je iznjela kako je kroz svoj rad radila sa čak 1600 žrtvi seksualnog zlostavljanja.
…..
1. Sa koliko godina ljudi znaju priznati da su doživjeli zlostavljanje? Odgoda razotkrivanja kada žrtve kažu da su zlostavljane je prema svjetskim istraživanjima od 10 do 16 godina, no neka istraživanja utvrđuju da događa i da ljudi razotkiju traumu nakon 50 godina. Ja Vam nikada ne dam upotrebu te riječi koju ste rekli “žrtva priznala” jer priznaješ kada si kriv, a žrtve sebe često okrivljuju. Žrtva nije priznala nego se povjerila. Dakle, žrtva se nekome povjerila. E tada sljedi pitanje zašto prije nisi rekla ili rekao?
…..
2. Mnogima je neshvatljivo da se pedofilija i zlostavljanje iznose tek nakon jako dugo
vremena? Strah od počinitelja, strah od razbijanja obitelji i strah od toga da će sami biti krivi ako dođe do loših ishoda u obitelji, strah od procesa koji će usljediti a nemaju utjecaj na njega, strah od stigme u društvu. U radu sa djecom i žrtvama ja sam dobila jasne odgovore zašto se toliko šutilo. Nisu htjeli povrijediti nekoga koga mnogo vole, oca, ujaka, djedu… vole ih a boje se da im se neće sve što iznesu vjerovati. I to se žrtvama na kraju dogodi. Da ih se okrivljuje, da im se ne vjeruje, da ih se osuđuje. Ne sve ali neke dožive upravo to u određenim sredinama. Oporavak ovisi o reakcijama bliže obitelji i sustava koji im treba vjerovati. Može se reći da je više ženske djece zlostavljano, ali….
3. Možda zato što se muškarci stide? Da, oni se možda manje povjeravaju. U općoj populaciji povjeri se samo 10% populacije i ovo što Vam ja govorim su službene statistike da je svako peto djete u Hrvatskoj ili Europi zlostavljano. Ali povjeri se samo 10% i sve što znamo o pedofiliji znamo na temelju ovih 10% koji se povjere.
4. Vraćaju li sudski procesi u traumu osobu? Zavisi kako se vodi sudski postupak, što se tiče djece sada pazimo, od 2002 godine djeca nisu u sudnici nemaju dodir sa sucem niti tužiteljem niti počiniteljem, nego se preko audiolinka ispituje djete iz skroz druge sobe do 18. godina.
5. Mi pričamo o djeci a što je sa ljudima koji sa 30 i više godina puknu i više ne mogu trpjeti što se nakupilo, dolazi do zastare, kako tu pomoći? Sada je mjenjan zakon više nema zastare. Dobra je stvar što se zakoni mjenjaju u tom pravcu.
6. Kada je u pitanju klero pedofilija da li je u redu da se vjernici moraju sukobljavati sa crkvom i truditi dokazati da su doživjeli ono što jesu. Svaka žrtva je žrtva, bez obzira od koga je zlostavljano djete i kada je iznjela i kao odrasla osoba, bez obzira kada otkrije zaslužuje adekvatnu pomoć i podršku. Trauma je veća što je više djete počinitelju vjerovalo. Recimo, veća je trauma kada je počinitelj tata nego netko tko nije djetetu blizak.
7. Smatrate da je teže obiteljsko zlostavljenje nego klero zlostavljanje? Ne mogu to reći. Sve ovisi o karakteristikama djeteta, velike su okolnosti o poznavanju trajanju, svako je djete i slučaj jedinka za sebe. Zlostavljač voli biti u društvu djece i vole djecu, imaju uzbuđenje na djete, ne mogu svoje potrebe ostvariti sa odraslom osobom kao sa djetetom i otegotna okolnost što znaju se često napiti namjerno jer znaju da će više smoći snage za počiniti djelo.
8. Postaju li zlostavljana djeca i sami zlostavljači u odrasloj dobi? Ne, to nije pravilo, ali često ako se adekvatno ne liječi može se dogoditi.
9. Postoji li po Vam pravo mjerilo za utvrđenje koliko tko pati zbog zlostavljanja? Nema jednoznačnih mjerila svaka osoba reagira na svoj način i boli su zasebne
Razgovarao Imperij tim, foto: Privatne
