Milić Vukašinović rođen je u Beogradu 1950, a za one koji ne znaju on je poznati slavni je srpski i bosanski glazbenik poznat po angažmanima u Indeksima, Vatrenom poljupcu i Bijelom dugmetu. Prelaskom u Sarajevo, sa 13 godina osniva svoj prvi sastav “Plavi dijamanti”. Nakon završetka školovanja, 1965. godine, postaje profesionalni bubnjar u sastavu “Čičci”. U ljeto 1970. odlazi u Italiju kako bi se pridružio Bregoviću i Redžiću. Po povratku iz Italije, svira u triju ‘Mića, Goran i Zoran’……a ostalo smo ga pitali direktno i ekskluzivno za vas….sarajlijski naglasak
- Od pada Jugoslavije jeste li se čuli sa kolegama sa kojima ste radili ?
Raspad Jugoslavije nema nikakvog uticaja na moje odnose sa kolegama, oni sa kojima sam se intezivnije družio i češće čuo sa njima, naše druženje i kontaktiranje smo nastavili do danas. U vrijeme rata sam ostao u Sarajevu jer je to moj grad, grad bratstva i jedinstva. Niko me nije vrijeđao i napadao. Bio sam pod bombama kao mnogi. Nisam služio JNA, pa nisam služio nijednoj vojsci ni u ratu, rat me nije interesovao ali sam bio i ostao uz svoj narod u Sarajevu i tokom rata.
2. Kada ste krenuli sami, je li uspješno?
Ja sam do sad izdao 5 solo albuma i to vrlo uspješno ali i dalje je moja glavna preokupacija u muzici moja grupa Vatreni Poljubac sa kojom završavam novi album sa 13 pjesama a nas u grupi je troje, tako da nisam sam nikako.
3. Vaš život obilježili su, sami ste to pričali, droga i poroci. Ima li neka droga koju niste probali ?
I heroin sam šmrkao ponekad samo ga nikad nisam iglom unosio u venu, jer igla je ta koja te pravi ovisnikom i narkomanom, što nikad nisam bio niti ću. Dosta sam pio i mnogo trošio na blud, drogu i alkohol.
4. Doživjeli ste veliku osobnu tragediju sa ‘ćerkom. Kako se čovjek nosi sa tim? Krivili ste sebe.
S obzirom da je bila dugogodišnja narkomanka, stalno sam očekivao da mi neko javi da se ili predozirala ili da se namjerno ubila ali ipak kada se to desi, kao što se desilo mojoj ‘ćerki, umr’o sam i ja s njom i nikad mi više život neće biti kao onaj dok je bila živa. Bol ostaje, život ide dalje a sebe krivim što nisam uspio da je izvučem iz pakla droge.
5. Jako nam je tužno to čuti ali nemojte se kriviti. Da možemo što da promjenimo sigurno bi to i uspjeli. Šta bi ste savjetovali drugim roditeljima da im se ne dogodi ono što se vama dogodilo ?
Svim roditeljima bih savjetovao da dobro paze gdje im djeca provode vrijeme i sa kim i da čim primijete čudno ponašanje kod njih, da odmah reaguju i da ih izvuku iz tog okruženja ako su počeli da koriste neku drogu, jer ako to ne urade odmah, kasnije će to biti kasno kada se djeca dobro uvale u drogu.
6. Danas ste opet sa 70 i jednu godinu nasmijani i vedri, žena je tu.
Pa kao što sam već rekao, bol ostaje, život ide dalje i zahvaljujući mojoj supruzi Suzani sa kojom sam već 10 godina i našoj ljubavi većoj od života, pronašao sam ponovo razlog da mi život povrati životne radosti koje su uvijek krasile moj život.
7. Od čega danas živite i je li cijenjen vaš rad ?
Danas uglavnom živim od autorskih honorara za moje nekadašnje hitove, što narodne a što rok, jer s obzirom da sa grupom sviram teški rok koji sam oduvijek svirao a da ta muzika ima jako mali broj poklonika, sviram sa grupom vrlo rijetko i to samo tamo gdje ima dovoljno publike da se to isplati.
8. Najdraži Vaš instrument su bubnjevi. Jeste li se pomirili sa Bregovićem i Bebekom? Po medijima se često pisalo o vašim svađama.
Ja sam rođeni bubnjar, nezavisno od toga što sam i gitarista i pjevač a sa Bregovićem i Bebekom se nisam svađao već sam Bregoviću zamjerio što je srozao grupu Bijelo Dugme i svoje seoske nastupe sa pleh muzikom reklamira kao grupu Bijelo Dugme i to samo zato da bi smanjio troškove i da bi on uzeo sve pare a Bebeku sam zamjerio što nije pristao da mi stari članovi grupe Bijelo Dugme zajedno s njim napravimo original grupu Bijelo Dugme bez Bregovića i da publika čuje grupu koja je proslavila to ime širom Jugoslavije
9. Je li vam itko pružio ruku pomoći kada vam se desila tragedija sa ‘ćerkom ?
Kad mi se dogodila tragedija sa ‘ćerkom, pomogao mi je moj prvi bubnjar Vatrenog Poljupca Perica Stojanović i basista Dugmeta i moj veliki prijatelj Zoran Redžić.
10. Također, mediji su naveliko pisali o tragediji sa Suzanom kada ste izgubili dvoje djece. To je za Vas bilo dramatično.
Prvi pobačaj prihvatio sam kao neminovnost plod je bio mrtav, a drugi me je dotukao kad mi je ljekar, poslije devet sedmica Suzanine trudnoće, rekao da je plod mrtav. Htio sam se ubiti bilo je gotovo. Zajednički život započeli smo iz ljubavi, koja je ista kao i prvog dana. Prolazili smo kroz razne probleme i iskušenja i uvijek smo to nekako rješavali mirno. Poslije ponora s alkoholom, iz kojeg me je spasila, druga slabost je bila gubitak bebe. Suzana je izgubila dvije bebe za deset godina naše zajednice. Jako teško.
11. Nosite se vrlo snažno za čovjeka sa toliko bola.
Ja sam Doktor za rock and roll i ja i moja Suzana prkosimo vremenu.
Razgovarao Toni Mayer, foto: Privatne
