9. VATIKAN – Kad jaganjci progovore
Nakon velike afere Gracijana Gašperova, pa nakon njega svećenik koji je na Hvaru napastovavo djevojčice, u Šibeniku vjeroučitelj – pokazalo se da pedofilija je duboko skrivena u Hrvatskom kleru. Prvi je javno osudio sa facebooka fra Bože Radoš. Fra Božo iz Čapljine je svojim djelima pokazao vjeru. Sasipao je danima paljbu po biskupima a kako doznajemo iz ureda Škvorčevića, Puljića i Barišića vladao je strah. Voditelj pastorala mladih don M.P. iz ordinarija nadbiskupa Barišića je izjavio stanovitom G. J. pisanim tragom da se dugo znalo za pedofiliju i da je davno trebalo sankcionirati Gracijana, prepričavao je kako se po mrežema upoznavao sa svakim i kako ga je jedino strah što ga je prozvao fra Božo jer će sada liberalni nadbiskup biti na meti, a ako on ode tada će doći biskup koji neće imati tolerancije prema njemu i sličnim gayevima u ordinariju. Isti je pismeno napisao da se u nadbsikupiji komentiralo da su mnogi htjeli biti u sexualnim odnosima sa Gracijanom. Dakle vladalo je ponižavanje žrtvi….dio prepiski ostaje za sud gdje su vadili žrtvine intimne slike i pregovarali kako joj treba za pomoć. Isti je izjavio da žrtve nemaju novca i da je nadbiskup smatrao kako se treba ih “utopiti”. Uzimalo se u usta brojne osobe i kompromitiralo, a u tome je sudjelovala i iz tiskovnog ureda D.M. udata za žrtvu Gracijana kojeg je Gracijan prema svojim riječima skupio iz Šibenika sa 13 godina. Za šutnju je dobila radno mjesto dok druge žrtve pate. Izjavila je u prepisci sa žrtvom: “Svi su znali da je pedofil. Svi. Ne samo ja.”
Uglavnom, nakon Vatikanskog samita protiv zlostavljanja djece fra Bože Radoš je jedini vjerovao da se doista u Hrvatskoj neće ništa promjeniti. I nije se promjenilo. Pedofilska mafija vlada. Zaista žrtve ne zanimaju homoseksualci ali njega kao vjernika i svećenika često puta osuđuje Papino vodstvo i licemjerstvo. Hrvatsko izaslanstvo je lagalo da ništa nije znalo poput nadbiskupa Želimira Puljića i nije se nikada ispričalo žrtvama kojih je minimalno 500 u cijeloj Hrvatskoj od don Nedjeljka Ivanova, Drage Ljubičića, fra Gracijana Gašperova i još mnogo drugih koji su ostali u tajnosti crkve. Kardinal Josip Bozanić je bio jedan od onih koji je ordinirao u krčkoj biskupiji tijekom zlostavljanja Drage Ljubičića po Pagu, Rabu, Cresu. Praktički svećenici koji su se usudili progovoriti protiv pedofila poput Fra Ambroza Nikole Knezića su kažnjeni iako piramida pedofilije vodi daleko. Također franjevac Božo Radoš koji je razriješen franjevac ali ne odstupa sa svojim redom u Hercegovini je primao žrtve i pomogao. Fra Bože je otkazao poslušnost biskupima i papi kao i skupina franjevaca koja ima svoje samostane crkve a naziva ih „Živom crkvom“ u Hercegovini. No katolička crkva je u mnogim zemljama poput Hrvatske nastavila po svom. Optužbama žrtvi da su ucjenjivači doveli su žrtve do pokušaja suicida i teških lijekova. Sličan princip svjetskih predatora samo su drugačije nijanse. 2018. nuncij u Hrvatskoj Giusepe Pinto je sudjelovao u sabotaži istraga čuvenog fra Gracijana a žrtve su prijavljivali jer su slušali nuncijaturu da mirno riješe spor sa crkvom te da im crkva pomogne. Biskup i provincijal sami su odlučivali o vjerodostojnosti dok ih je pedofil Gracijan (nadređene) optužio javno na NOVOJ TV za sudioništvo i prikrivanje što nije bilo dovoljno hrvatskim vlastima da poduzmu korake. Usprkos svemu tome, crkva nije sama dala dokumente istrage nego na zahtjev policije i DORHA, što dokazuje da su htjeli da se zataškaju slučajevi. Tek nakon afere žrtve su doživjele nove retraume i progon crkve, lažne isprike biskupa i progone.
Predsjednik biskupske konferencije u Hrvatskoj, Puljic šturo se ispričao i osorio se na žrtve da zaborave zlo “jer ako sa mrznjom gledamo zlo kaze mi smo zarobljenici zla.” Hrvatska crkva naročito u slučaju fra Gracijana pokušala je sa nadbiskupom Marinom Barišićem prikriti aferu, te su širili sve moguće metode laži kroz medije kako bi diskreditirali žrtve. Žrtve su nazivali ucjenjivačima i homoseksulacima koje traže stan. Nevjerodostojni istražitelji crkve odlučivali su o vjerodostojnosti žrtvi. Pedofil je izrekao za NOVU TV da je on samo jedan zec i „da je bolje žrtvovati jednog zeca nego da svi zečevi involvirani stradaju.“ Cijelu svoju provinciju je imenovao je odgovornom. Crkveni istražitelj je lagao i bio pristran da sačuva vlastiti vrh. Crkva je pokazala dodatnu bahatost natjeravši žrtve sa trajnim životnim psihičkim posljedicama da ih tuže. Tu je crkva odgovorila da nije odgovorna za nedjela svog subrata župnika govornika karizmatika. Kakva je katolička crkva u Hrvatskoj ako je natjerala žrtvu da je tuži, umjesto da se pokazala crkvom i minimalno pomogla financijski ne važno tko je kriv da su žrtve važni dio i da su kako je rekao kardinal Filipina, žrtve pedofilije zapravo ane Krista. Nadbiskup Marin Barišić u više navrata je optuživan da je znao, žrtve su se branile ranama i nakon isprike preklinjale za pomoć, glavni protagonist se pokušao ubiti. Vjerojatno mnogi vjernici vide da ove priče nemaju za cilj srušiti vjeru vjernicima nego ojačati svjest da je zlo prisutno. Ako je za hrvatsku crkvu žrtva neprijatelj, vidljivo je da se crkva ne ponaša kao crkva nego zla mačeha.
Ni novi nuncij Giorgio Lingua nije shvatio ozbiljno manipulacije te je dao legitimitet pedofilima koji su skrivali zločine te time otjerali ljude iz crkve.
Istražni tim imperij
