Kardiolog dr. Rohin Francis u jednom videu govori o tome koliko ljudsko srce može postati snažno kroz vrhunski sport. Kao primjer navodi elitne bicikliste iz prošlosti koji su imali nevjerojatno niske otkucaje srca u mirovanju.
Francis kaže da u slobodno vrijeme voli voziti bicikl po Londonu. Svaki put kada dođe do strme uzbrdice sjeti se koliko su nevjerojatni bili neki profesionalni biciklisti iz povijesti, poput Marca Pantanija, jednog od najboljih “hill climbing” vozača svog vremena.
Pantani je imao samo 34 otkucaja srca u minuti u mirovanju, što je rezultat dugogodišnjeg ekstremnog treninga. Dok bi spavao, otkucaji bi mu se spuštali toliko nisko da je to moglo postati opasno. Zbog toga se navodno morao buditi tijekom noći i voziti sobni bicikl kako bi podigao puls.
Kako funkcionira veliko i snažno srce
Kod svih sisavaca vrijedi jedno pravilo. Što je srce veće i snažnije, to mu je potrebno manje otkucaja da bi pumpalo krv kroz tijelo.
Prosječno ljudsko srce teži oko 300 grama i u mirovanju pumpa oko 5 litara krvi u minuti.
Kod vrhunskih sportaša te brojke mogu biti dramatično veće.
Rekordi u biciklizmu
Jedan od najpoznatijih primjera je biciklist Miguel Indurain, peterostruki pobjednik Tour de Francea. Njegov puls u mirovanju bio je nevjerojatnih 26 otkucaja u minuti.
Istovremeno je njegovo srce moglo pumpati i do 50 litara krvi u minuti tijekom napora.
Za usporedbu, prosječan rekreativac kroz trening može doći do oko 20 litara pumpanja krvi u minuti, dok vrlo dobro trenirani sportaši mogu dosegnuti oko 25 litara.
Osobni primjer dr. Rohina Francisa
Dr. Francis kaže da i sam trenira rekreativno. Njegov puls u mirovanju iznosi oko 48 otkucaja u minuti, dok tijekom sna može pasti i nešto ispod 40. To su rezultati do kojih, kako kaže, može doći velik broj rekreativnih sportaša.
Doping i biciklizam 90-ih
Francis također spominje da su 1990-e godine u profesionalnom biciklizmu bile obilježene dopinškim skandalima. U to vrijeme mnogi sportaši koristili su supstance za poboljšanje performansi.
Jedan od ključnih faktora bio je hematokrit, odnosno omjer crvenih krvnih stanica i krvne plazme.
Crvena krvna zrnca prenose kisik kroz tijelo. Veći broj tih stanica znači i veću sposobnost opskrbe mišića kisikom.
Velike vrijednosti hematokrita mogu se postići korištenjem hormona eritropoetina (EPO), koji se inače prirodno proizvodi u tijelu i potiče stvaranje crvenih krvnih stanica.
Iako su Pantani i Indurain na službenim testiranjima često bili negativni na doping, njihovi rezultati i visoke vrijednosti hematokrita često su izazivali sumnje u javnosti.
VO2 max i maksimalna potrošnja kisika
Jedan od načina mjerenja kapaciteta srca i pluća je test VO2 max. Taj test pokazuje maksimalnu količinu kisika koju tijelo može iskoristiti tijekom intenzivnog napora.
U medicini se VO2 max često koristi kod pacijenata koji su na listi za transplantaciju srca. Kod takvih pacijenata rezultat je često oko 14.
Kod vrhunskih biciklista poput Induraina i Pantanija rezultati su mogli doseći i 100, što pokazuje koliko je njihov organizam bio sposoban koristiti kisik.
Cijena ekstremnih performansi
Međutim, takve ekstremne fiziološke prilagodbe imaju i svoju cijenu. Krv s vrlo visokim hematokritom postaje gušća i viskoznija, što može povećati rizik od srčanih problema.
Pantani je, prema nekim navodima, morao tijekom noći postavljati alarm kako bi se probudio i povećao puls jer su mu otkucaji srca padali vrlo nisko.
Na kraju se povukao iz javnosti nakon optužbi za korištenje dopinga. Godinama kasnije pronađen je mrtav u svom stanu. Obdukcija je pokazala da je koristio kokain, koji može izazvati srčani udar čak i kod osoba s vrlo niskim pulsom.
Zaključak
Dr. Rohin Francis zaključuje da fitness sam po sebi nije opasan i da je teško biti “previše fit” kada je riječ o zdravlju. Problem nastaje kada se u profesionalnom sportu koriste doping supstance ili druge droge za poboljšanje performansi. Takve prakse mogu dovesti do ekstremnih fizioloških stanja koja imaju visoku cijenu za dugoročno zdravlje.
B.M. FOTO: Hein Ciere / Wikimedia Commons (CC BY 3.0), Marco Pantani na Alpe d’Huez 1997.
