Ovisnost kao pokušaj regulacije boli
U govoru The Power of Addiction and The Addiction of Power, dr. Gabor Maté govori o ovisnosti iz osobne i profesionalne perspektive. Ne promatra je kao moralni neuspjeh. Ne vidi je kao slab karakter. Već kao odgovor na unutarnju bol i traumu.
Prema Matéu, ovisnost nije definirana tvari ili ponašanjem. Nije presudno radi li se o heroinu, alkoholu, pornografiji, kupovini ili radu. Ključno je pitanje: koristi li osoba to ponašanje kako bi pobjegla od vlastite stvarnosti? Ako je motiv bijeg od emocionalne boli, tada govorimo o ovisnosti.
Osobna priča kao dokaz
Maté svoju tvrdnju potkrepljuje vlastitim iskustvom. Prisjeća se trenutka kada je, kao liječnik, propustio porođaj vlastitog djeteta. Razlog nije bio posao. Bio je to kompulzivni odlazak u trgovinu po glazbene ploče. Nije mogao stati.
Taj događaj ne opisuje kao sebičnost. Već kao refleks unutarnje borbe. Kao potrebu da umiri napetost i pobjegne od nečega što tada nije znao imenovati.
Trauma kao korijen problema
Prema Matéu, većina ljudi koji razviju ovisnosti nosi neprepoznate traume iz djetinjstva. Posebno emocionalno zapostavljanje. Dijete kojem nedostaje osjećaj sigurnosti i prihvaćanja razvija slabiju sposobnost regulacije stresa. I slabiji kapacitet za osjećaj zadovoljstva.
Takva osoba kasnije u životu češće traži vanjske izvore olakšanja. Ne zato što je slaba. Već zato što joj nedostaje unutarnja stabilnost.
Biologija vezivanja i potreba za smirenjem
Maté se poziva i na istraživanja na životinjama. Studije na miševima pokazuju da potreba za smirenjem i vezivanjem nastaje kroz kontakt i toplinu. Kada toga nema, mozak traži zamjenu.
Kod ljudi ta zamjena često postaje ovisnost. Tvar ili ponašanje preuzima ulogu regulacije emocija.
Ovisnost kao kompenzacija
Zaključak Gabora Matéa je jasan. Ovisnost nije bolest slabih karaktera. Ona je pokušaj preživljavanja. Kompenzacija za ono što je nedostajalo u najranijoj fazi života.
Ono što je nedostajalo najčešće su ljubav, sigurnost i prihvaćanje.
B.M. FOTO: pexels.com
