Ponekad empatija može smetati zanimanjima. Riječ je o poslovima u kojima je osoba stalno izložena smrti, nasilju, patnji ili teškim ljudskim sudbinama, a pritom mora ostati racionalna, precizna i učinkovita.
Empatija se mora potisnuti u nekim poslovima
1. Liječnici (posebno hitna, kirurgija, onkologija) rade s teškim bolestima, ozljedama i smrću ne mogu emocionalno „živjeti“ svaku dijagnozu, razvijaju kontroliranu emocionalnu distancu. Bez toga bi izgorjeli nakon nekoliko godina.
2. Policajci i kriminalistički istražitelji susreću nasilje, zločine, žrtve i počinitelje. Moraju ostati hladni u kriznim situacijama. Previše empatije može paralizirati odlučivanje
3. Suci, tužitelji, forenzičari rade s najtežim slučajevima (ubojstva, zlostavljanja) moraju donositi odluke bez emocionalnog uplitanja, empatija se svjesno potiskuje radi pravne objektivnosti.
4. Forenzičari (patolozi, digitalni forenzičari) svakodnevno rade s mrtvima, dokazima nasilja,emocionalna reakcija s vremenom postaje neodrživa i razvija se emocionalna neutralnost
5. Hitne službe (paramedici, vatrogasci) moraju reagirati brzo, bez panike, nemaju luksuz emocionalnog sloma na terenu, suosjećanje dolazi kasnije – ako dođe.
6. Vojnici u borbenim zonama, empatična reakcija u borbi ugrožava život,emocionalna otupjelost je često nužna za preživljavanje, problem nastaje nakon povratka u civilni život
7. Psihijatri i terapeuti (dugoročno) slušaju teške priče svakodnevno i razvijaju profesionalnu empatiju, ali ne emocionalno poistovjećivanje u protivnom dolazi do „compassion fatigue“.
Znači li to da ti ljudi ako prestanu suosjećati su psihopati? Psihopatija nije profesionalna emocionalna distanca.
Psihopatija uključuje: trajni nedostatak savjesti, manipulativnost, nedostatak krivnje, emocionalnu plitkost u svim područjima života.
Profesionalna distanca uključuje: selektivno isključivanje emocija na poslu, očuvanu moralnost, sposobnost empatije izvan radnog konteksta, često – emocionalni umor, ne bešćutnost.
To su suprotni fenomeni
Empatija nije neograničena, troši se, može se privremeno ugasiti. U ovim zanimanjima ljudi ne gube sposobnost osjećanja, nego mozak smanjuje emocionalni odgovor kao obrambeni mehanizam.
Postoje zanimanja u kojima empatija mora biti kontrolirana ili potisnuta da bi se posao uopće mogao obavljati.
To nije znak bešćutnosti, nego psihološke adaptacije. I ne – ljudi u tim profesijama ne postaju psihopati. Često postaju umorni, iscrpljeni i emocionalno oprezni.
Pripremio Toni Eterović
